Kad mama kaže „ne znam“, a beba kaže „trebam te“

Andrea Bošnjakova, savjetnica za san beba, kroz svoj rad svakodnevno pruža podršku roditeljima koji žele razumjeti potrebe svoje bebe, ali i sebe.

Za portal ČuvajZdravlje.ba, Andrea govori o realnom majčinstvu, osjećaju krivice, mitu o „idealnom snu“ i važnosti nježnog, razvojno prilagođenog pristupa.

Prve sedmice nakon porođaja: između ljubavi, umora i preispitivanja

Andrea iskreno priznaje da su joj prve sedmice nakon porođaja bile emotivno intenzivne – ispunjene ogromnom ljubavlju, ali i umorom i sumnjom u vlastite odluke.

Najvažnija lekcija koju je tada naučila bila je da ne mora sve znati odmah.

Traženje pomoći vidi kao snagu, a ne slabost, jer iscrpljena mama teško može biti prisutna i funkcionalna, i danju i noću.

Pitanje koje muči mame: “Radim li nešto pogrešno?”

U porukama koje svakodnevno dobija, Andrea prepoznaje iste brige: strah od toga da ćemo razmaziti bebu, poređenje s drugima i pritisak da dijete mora spavati cijelu noć.

Posebno naglašava da se često zaboravlja da se “prespavana noć” u najranijem periodu smatra već i šest sati sna u kontinuitetu, što je za bebu veliki uspjeh.

San kao osjećaj sigurnosti, a ne vještina koju treba trenirati

Za razliku od metoda koje uključuju ignorisanje plača, Andrea zagovara pristup koji je u skladu s razvojem djeteta.

Ona ne govori o “popravljanju” sna, već o razumijevanju bebinog nervnog sistema.

San, prema njenom mišljenju, nije vještina koja se trenira, nego stanje sigurnosti koje dijete gradi kroz odnos s roditeljem.

Budni prozori: smjernica, a ne pravilo

Jedan od čestih pojmova u svijetu bebinog sna su budni prozori – okvirno vrijeme kada beba može biti budna prije nego postane preumorna.

Andrea objašnjava da njihovo praćenje može olakšati uspavljivanje i smanjiti stres, ali upozorava da ne postoje univerzalna pravila. Svaka beba ima svoj ritam.

View this post on Instagram

A post shared by Andrea B. (@avokadomama)

Ako beba želi zaspati samo uz dojenje ili nošenje

Andrea ističe da je takvo ponašanje potpuno normalno, posebno u prvim mjesecima. Bliskost pomaže bebi da reguliše disanje, puls i osjećaj sigurnosti.

Umjesto borbe, savjetuje postepene promjene – ali samo ako i kada ih roditelji žele, bez osjećaja krivice i forsiranja.

Majčinska krivica – tiha saputnica mnogih žena

Osjećaj krivice, kaže Andrea, često nema realnu osnovu. Ne postoji savršena odluka, već ona koja je u tom trenutku najbolja za porodicu.

Intuicija majke i savjeti stručnjaka ne isključuju jedno drugo – naprotiv, trebali bi ići zajedno.

U svijetu u kojem više nemamo “selo”, važno je stvoriti vlastitu mrežu podrške.

Šta je važno znati o razvoju bebe u prvoj godini?

Andrea izdvaja tri ključne stvari: razvoj nije linearan i regresije su normalne, svaka beba ima svoj tempo i – najvažnije – osjećaj sigurnosti i blizine temelj je sna, hranjenja i emocionalnog razvoja.

Mali rituali kao oslonac za mamu

Balans između majčinstva i brige o sebi Andrea pronalazi u malim, ali dosljednim ritualima.

Nekoliko minuta tišine ili večernji čaj često su dovoljni da mama ponovo dođe u kontakt sa sobom.

View this post on Instagram

A post shared by Andrea B. (@avokadomama)

Zašto se bebin san stalno mijenja?

Promjene u snu su očekivane i povezane s razvojem mozga, rastom, zubićima, bolestima i emocionalnim fazama.

Umjesto panike, Andrea roditeljima savjetuje fleksibilnost i povjerenje u proces, uz prave informacije koje donose sigurnost.

Umor, previše stimulacije pred spavanje i nerealna očekivanja roditelja najčešći su razlozi zbog kojih se bebin noćni san narušava, a da roditelji toga često nisu svjesni.

Zdrava večernja rutina treba biti mirna, predvidiva i ponavljati se istim redoslijedom. Dosljednost daje bebi osjećaj sigurnosti – mnogo važniji od tačne satnice.

View this post on Instagram

A post shared by Andrea B. (@avokadomama)

Da li bliskost stvara “loše navike”?

Nošenje, dojenje i uspavljivanje na rukama Andrea vidi kao biološke potrebe, a ne kao prepreku dobrom snu.

Djeca s vremenom sama sazrijevaju i mijenjaju način uspavljivanja kada budu spremna.

Kako prepoznati da je beba spremna na promjene?

Promjene u ritmu drijemki, duži periodi budnosti ili manja potreba za određenim načinom uspavljivanja mogu biti znakovi spremnosti.

Ključ je, kaže Andrea, gledati dijete, a ne kalendar.

Poruka novopečenim mamama

Budi nježna prema sebi. Tvoje tijelo i emocije prolaze kroz nešto što je ogromno i transformativno. Nije sramota osjećati umor, strah ili nesigurnost – to je normalno.

Ne moraš sve znati odmah. Majčinstvo je učenje u hodu. Prvi tjedni i mjeseci su za povezivanje i traženje svog ritma.

Traži i prihvataj pomoć. Bilo da je partner, prijateljica ili neko u online svijetu– ne moraš sve sama. Nije znak slabosti, već mudrosti.

Uživaj u malim momentima. Prvi osmijeh, prvi stisak ruke, prvi pogled – to su trenuci koje nitko ne može ponoviti i oni ostaju u srcu.

Dopusti sebi emocije. Biti mama znači voljeti bezuvjetno, ali i ponekad osjećati frustraciju. Plači, smij se, sve je to dio putovanja.

Pazi na sebe. Da bi mogla brinuti o bebi, moraš se brinuti o sebi – spavanje kad možeš, zdrava hrana, mini pauze.