Nije svaka fizička aktivnost dobra za mozak: Jedna vrsta povezana je s većim rizikom od demencije

Istraživači su pronašli zanimljivu razliku između vježbanja u slobodno vrijeme i fizički zahtjevnog rada.

Tim naučnika sa Univerziteta Južne Kalifornije analizirao je podatke iz 74 ranija istraživanja, koja su obuhvatila više od 4,2 miliona ljudi iz 30 zemalja. Učesnici su imali između 45 i 93 godine, a u prosjeku su praćeni deset godina.

Istraživače je posebno zanimalo postoji li razlika u riziku od demencije u zavisnosti od toga gdje i zašto se osoba fizički aktivira.

Aktivnosti su podijelili u nekoliko grupa – vježbanje i rekreaciju u slobodno vrijeme, fizički rad na poslu, kućanske poslove te pješačenje ili vožnju bicikla prilikom odlaska na posao.

Rekreacija se pokazala kao najbolji izbor

Kada su posmatrali fizičku aktivnost u cjelini, rezultati su bili ohrabrujući. Osobe koje su bile fizički aktivnije imale su oko 20 posto manji rizik od razvoja demencije.

Rizik od Alzheimerove bolesti bio je niži za oko 21 posto, dok je kod vaskularne demencije zabilježeno smanjenje od približno 29 posto.

Međutim, kada su naučnici razdvojili različite vrste aktivnosti, pojavila se zanimljiva razlika.

Rekreativno vježbanje bilo je povezano s oko 24 posto manjim rizikom od demencije. Kućanske aktivnosti također su pokazale moguću korist, uz smanjenje rizika od oko 15 posto, ali taj rezultat treba uzeti s oprezom jer se temeljio na samo jednom istraživanju.

S druge strane, fizički rad na poslu bio je povezan s oko 20 posto većim rizikom od demencije. Kod aktivnog odlaska na posao, odnosno hodanja ili vožnje bicikla, zabilježen je oko 10 posto veći rizik, ali i ovi podaci počivaju na malom broju istraživanja.

Zašto fizički posao nema isti učinak kao vježbanje?

Ovaj fenomen naučnici nazivaju svojevrsnim „paradoksom fizičke aktivnosti“. Slična pojava ranije je primijećena i u istraživanjima koja su se bavila zdravljem srca i krvnih žila.

Jedno od mogućih objašnjenja jeste činjenica da fizički posao često podrazumijeva ponavljanje istih pokreta, dugotrajno opterećenje i manje mogućnosti za odmor i oporavak.

Tu su i drugi faktori koji se ne mogu lako odvojiti od samog fizičkog rada. Ljudi koji obavljaju teške fizičke poslove mogu biti češće izloženi hroničnom stresu, nepovoljnijim uslovima rada i rizicima na radnom mjestu, a socioekonomske okolnosti i pristup zdravstvenoj zaštiti također mogu igrati ulogu.

Zbog svega toga, naučnici upozoravaju da rezultat ne treba tumačiti kao tvrdnju da je fizički posao sam po sebi direktan uzrok demencije.

Rezultati ne dokazuju uzrok

Važno ograničenje istraživanja jeste to što su sve analizirane studije bile opservacijskog tipa. To znači da su istraživači pronašli povezanost između određenih aktivnosti i rizika od demencije, ali nisu mogli dokazati da jedna direktno izaziva drugu.

Postoji i mogućnost obrnutog procesa. Naime, ljudi kod kojih se razvijaju rane promjene povezane s demencijom mogu, čak i prije postavljanja dijagnoze, početi smanjivati svoju fizičku aktivnost. To bi moglo utjecati na konačne rezultate.

Zato stručnjaci ne savjetuju izbjegavanje kretanja. Naprotiv, nalazi podržavaju ideju da je redovna rekreacija koju osoba može održavati dugoročno dobar izbor za zdravlje.

Šetnja, plivanje, ples, vježbanje, planinarenje ili drugi oblik aktivnosti u kojem osoba uživa mogu biti dio zdravih životnih navika. Posebno zanimljive mogu biti aktivnosti koje istovremeno uključuju kretanje i druženje, poput grupnih treninga ili rekreativnog sporta.