Dosadno vam je? Nemojte odmah posegnuti za telefonom, vaš mozak tada radi nešto važno
Čekanje autobusa, vožnja vozom, šetnja bez muzike ili nekoliko minuta provedenih u tišini mnogima danas djeluju kao izgubljeno vrijeme.
Čim nemamo neku obavezu ili sadržaj koji nam zaokuplja pažnju, često automatski posežemo za telefonom. Ipak, trenuci u kojima naizgled ne radimo ništa mogu biti veoma važni za naš mozak.
Dok se odmaramo od vanjskih podražaja i dopuštamo mislima da slobodno lutaju, u mozgu se aktivira posebna grupa povezanih regija poznata kao podrazumijevana mreža moždanih aktivnosti, odnosno DMN. Ona učestvuje u procesima koji su važni za naše pamćenje, razumijevanje vlastitih iskustava, maštanje i povezivanje ideja.
Drugim riječima, mozak ne prestaje raditi samo zato što smo prestali obavljati neki konkretan zadatak. Naprotiv, upravo tada može se posvetiti procesima za koje tokom užurbanog dana često nemamo dovoljno prostora.
Kako su naučnici otkrili da mozak radi i dok mirujemo?
Do otkrića podrazumijevane mreže moždanih aktivnosti istraživači su došli tokom eksperimenata devedesetih godina i početkom 2000. godine. Tada su proučavali koje se regije mozga aktiviraju dok ljudi obavljaju zahtjevne zadatke, poput rješavanja matematičkih problema ili testova pamćenja.
Kako bi mogli uporediti rezultate, bilo im je potrebno utvrditi i kako mozak funkcioniše kada osoba ne obavlja nikakav poseban zadatak. Učesnicima su zato davali kratke pauze tokom kojih su trebali opustiti se, zatvoriti oči ili jednostavno gledati u jednu tačku.
Upravo tokom tih perioda istraživači su primijetili nešto zanimljivo. Iako su učesnici mirovali, određeni dijelovi njihovog mozga i dalje su pokazivali intenzivnu aktivnost.
Kada bi ponovo počeli rješavati zadatke, aktivnost pojedinih regija se mijenjala. To je naučnike navelo na zaključak da mozak tokom odmora prelazi u drugačiji obrazac rada, što je kasnije povezano s otkrićem podrazumijevane mreže moždanih aktivnosti.

Šta se zapravo događa dok nam misli lutaju?
DMN nije jedna regija mozga, već mreža međusobno povezanih područja koja postaju aktivnija kada pažnja nije usmjerena na konkretan zadatak iz okruženja.
Njena uloga je veoma značajna za način na koji doživljavamo sebe i svijet oko nas. Pomaže nam da se prisjetimo prošlih događaja, povežemo nova iskustva s onim što već znamo, razmišljamo o vlastitom identitetu i zamišljamo situacije koje bi se mogle dogoditi u budućnosti.
Ovaj sistem učestvuje i u razumijevanju drugih ljudi, njihovih osjećaja i postupaka. Također nam omogućava da naizgled nepovezane informacije spojimo u nove ideje.
Zbog toga trenuci u kojima jednostavno sjedimo, gledamo kroz prozor ili šetamo bez posebnog cilja nisu nužno beskorisni. Dok naša pažnja nije zauzeta vanjskim sadržajem, mozak može obrađivati iskustva i stvarati nove veze između informacija.
Kako mozak ponovo usmjerava pažnju?
Iako se tokom odmora aktivira podrazumijevana mreža, mozak istovremeno ima i sisteme koji prate okolinu i prepoznaju kada se pojavi nešto važno.
Jedan od njih naziva se mreža značajnosti. Njena uloga je da prepozna signale koji zahtijevaju našu pažnju, poput iznenadnog zvuka, bola, prijetnje ili neočekivanog događaja.
Zamislite da se vozite automobilom i razmišljate o nečemu što nema veze s vožnjom. Ako vozilo ispred vas iznenada zakoči, pažnja se gotovo trenutno vraća na cestu. Upravo takve promjene pokazuju koliko brzo mozak može reagovati kada se pojavi nešto što zahtijeva našu koncentraciju.
Podrazumijevana mreža, mreža značajnosti i sistemi zaduženi za pažnju i kontrolu ne funkcionišu potpuno odvojeno. Oni međusobno sarađuju i prilagođavaju aktivnost onome što se u određenom trenutku događa.
Da li nam pametni telefoni oduzimaju vrijeme potrebno za dosadu?
Danas gotovo svaki slobodan trenutak ispunjavamo sadržajem. Čekamo u redu, pregledamo društvene mreže. Vozimo se autobusom, slušamo muziku ili gledamo videozapise. Čak i kada legnemo odmoriti, često uzimamo telefon u ruke.
Zbog toga se postavlja pitanje ostavljamo li mozgu dovoljno prostora da samostalno obrađuje informacije i pušta misli da lutaju.
Ipak, važno je naglasiti da za sada nema čvrstih dokaza da samo korištenje telefona direktno narušava rad podrazumijevane mreže. Ono što istraživanja jasnije povezuju s problematičnom upotrebom pametnih telefona jesu povećan stres, anksioznost, češće prekidanje pažnje i narušavanje kvaliteta sna.
Nedostatak sna i dugotrajni stres mogu utjecati i na povezanost moždanih regija koje čine DMN. Zato je važno ne zanemarivati odmor i pronaći vrijeme tokom dana kada nismo stalno izloženi novim informacijama i sadržajima.
Kada previše razmišljanja postane problem?
Iako podrazumijevana mreža ima važnu ulogu u mentalnom funkcionisanju, njena aktivnost nije uvijek povezana s pozitivnim iskustvima.
Kada nam misli odlutaju, možemo doći do kreativnog rješenja ili se prisjetiti nečega što smo ranije zaboravili. Međutim, isto tako možemo satima razmišljati o neprijatnoj situaciji i iznova analizirati nešto što se dogodilo prije nekoliko godina.
Takvo ponavljanje negativnih misli naziva se ruminacija. Posebno se povezuje s depresijom, jer osoba može upasti u krug samopreispitivanja iz kojeg joj je teško izaći.
Istraživanja su pokazala i da Alzheimerova bolest zahvata važne regije podrazumijevane mreže, naročito one povezane s autobiografskim pamćenjem i prisjećanjem ličnih iskustava. To može pomoći u razumijevanju zbog čega su poteškoće s pamćenjem jedan od karakterističnih simptoma ove bolesti.
Kako ostaviti mozgu više prostora za odmor?
Jedan od najjednostavnijih načina jeste da ne pokušavamo ispuniti baš svaki slobodan trenutak. Umjesto automatskog posezanja za telefonom, možemo sebi dopustiti nekoliko minuta bez dodatnih sadržaja.
To može značiti da tokom vožnje autobusom gledamo kroz prozor, prošetamo bez slušalica ili napravimo kratku pauzu nakon učenja i mentalno zahtjevnih aktivnosti. Takvi odmori mogu pomoći i u učvršćivanju informacija koje smo upravo naučili.
Važno je voditi računa o kvalitetu sna i pronaći načine za smanjenje stresa, jer su oba faktora povezana s funkcionisanjem moždanih mreža.
Dosada, dakle, ne mora biti nešto od čega stalno pokušavamo pobjeći. Ponekad je upravo nekoliko minuta bez telefona, obaveza i novih informacija ono što nam je potrebno. Ne znači da ćemo svaki put doći do neke velike ideje, ali ćemo mozgu dati priliku da radi i na procesima koje ne primjećujemo.