Cirkadijalna depresija: Kada unutrašnji sat poremeti raspoloženje, san i energiju

Međutim, poremećen ritam spavanja i budnosti mogao bi imati mnogo dublju vezu s mentalnim zdravljem. Naučnici sve više istražuju mogućnost da dio osoba s depresijom ima specifičan oblik ovog poremećaja povezan s unutrašnjim biološkim satom.

U istraživanju objavljenom u časopisu "British Journal of Psychiatry" opisan je mogući podtip depresije nazvan cirkadijalna depresija. Riječ je o stanju kod kojeg unutrašnji ritam organizma nije usklađen s uobičajenim dnevnim obavezama i okruženjem.

Ipak, važno je naglasiti da cirkadijalna depresija još nije priznata kao zasebna dijagnoza u priručniku DSM 5, koji se koristi u dijagnostici mentalnih poremećaja. Zbog toga se o ovom pojmu zasad govori kao o istraživačkom konceptu, a ne o službeno utvrđenom poremećaju.

Šta je cirkadijalna depresija?

Cirkadijalni ritam predstavlja unutrašnji sistem koji tokom približno 24 sata usklađuje različite funkcije organizma. On utiče na to kada se osjećamo budno, kada nam se spava, ali i na promjene u hormonima, metabolizmu i drugim tjelesnim procesima.

Kada taj ritam nije usklađen s našim svakodnevnim životom, mogu se javiti problemi sa snom, manjak energije i teškoće s održavanjem uobičajenog nivoa aktivnosti.

Prema rezultatima istraživanja, osobe koje su svrstane u grupu s mogućom cirkadijalnom depresijom češće su imale poremećen ciklus spavanja i budnosti, izražen umor, nižu dnevnu aktivnost i promjene tjelesne težine tokom depresivnih epizoda.

Kod dijela ispitanika zabilježeni su i ozbiljniji simptomi, uključujući suicidalne misli, snažan psihički stres i fizičke tegobe poput bolova i iscrpljenosti. Istraživači su primijetili i češću povezanost s drugim stanjima, kao što su anksioznost, ADHD, bipolarni poremećaj, gojaznost i inzulinska rezistencija.

Ovi nalazi ne znače da svaka osoba koja ima problema sa snom pati od cirkadijalne depresije. Oni, međutim, ukazuju na to da bi ritam spavanja mogao biti važan dio razumijevanja depresivnih simptoma.

Šta je pokazalo istraživanje?

Naučnici su analizirali kliničke i genetske podatke više od 10.000 osoba iz Australije koje imaju depresiju. Pokušali su utvrditi postoji li grupa pacijenata kod kojih se simptomi mogu povezati s poremećajem unutrašnjeg biološkog sata.

Među faktorima koje su posmatrali bili su navike spavanja, osjećaj umora nakon buđenja, pretjerana pospanost tokom dana i takozvani društveni jet lag. Ovaj izraz opisuje nesklad između biološkog ritma osobe i rasporeda koji joj nameću posao, škola ili druge obaveze.

Istraživači su uzeli u obzir i težinu depresivnih simptoma, prisustvo drugih psihičkih i fizičkih tegoba te odgovor na liječenje antidepresivima.

Oko 23 posto učesnika istraživanja svrstano je u grupu koja odgovara predloženom obrascu cirkadijalne depresije.

Prepoznavanje ove grupe moglo bi biti značajno jer su istraživači uočili da osobe s takvim karakteristikama često slabije reagiraju na uobičajene antidepresive. To otvara pitanje da li bi liječenje trebalo dodatno prilagoditi problemima sa spavanjem i biološkim ritmom.

Kako unutrašnji sat utiče na mentalno zdravlje?

Unutrašnji biološki sat pomaže tijelu da uskladi promjene u mozgu i drugim sistemima s dijelovima dana. Kada je ritam stabilan, organizam lakše održava budnost i motivaciju tokom dana, a navečer se priprema za odmor.

Ako se taj raspored poremeti, mogu se javiti umor, slabija koncentracija, manjak motivacije i poteškoće sa spavanjem. Ovi simptomi mogu pratiti depresiju, ali bi, prema mišljenju stručnjaka, u nekim slučajevima mogli imati ulogu i u njenom razvoju.

Na cirkadijalni ritam utiču i hormoni. Jedan od njih je kortizol, koji ima važnu ulogu u regulaciji budnosti i odgovora organizma na stres. Promjene u njegovom lučenju mogu otežati uspavljivanje i doprinijeti osjećaju nemira.

Istraživači još nemaju konačan odgovor na pitanje šta se prvo javlja. Poremećaj sna može biti jedan od simptoma depresije, ali dugotrajne teškoće sa spavanjem mogu povećati i vjerovatnoću razvoja depresivnih tegoba.

Može li se cirkadijalna depresija liječiti?

Budući da cirkadijalna depresija još nije prihvaćena kao zasebna dijagnoza, ne postoji ni jedinstven protokol liječenja koji je posebno namijenjen ovom stanju.

Stručnjaci ipak naglašavaju da je važno pristupiti svakom pacijentu individualno i utvrditi koji faktori doprinose njegovim simptomima. Ako su problemi sa spavanjem značajan dio tegoba, liječenje može uključivati i rad na uspostavljanju stabilnijeg ritma odmora i aktivnosti.

U istraživanju su kao mogući pristupi spomenuti svjetlosna terapija i melatonin, koji se koriste u određenim situacijama za regulaciju ciklusa spavanja i budnosti. Ipak, njihova primjena zavisi od konkretnih simptoma i procjene stručnjaka. Melatonin nije namijenjen samostalnom liječenju depresije, a svjetlosna terapija nije odgovarajuća za svakoga.

Osobama koje imaju simptome depresije savjetuje se da potraže pomoć ljekara ili stručnjaka za mentalno zdravlje. Samostalno postavljanje dijagnoze na osnovu problema sa spavanjem nije preporučljivo.

U procjeni je važno obratiti pažnju na simptome, njihovo trajanje i utjecaj na svakodnevni život. Ljekar može preporučiti odgovarajuću terapiju, a razgovor o navikama spavanja, radu u smjenama, putovanjima i dnevnom rasporedu može biti važan dio liječenja.

Cirkadijalna depresija još je predmet istraživanja, ali dosadašnji nalazi podsjećaju na važnu činjenicu: san i mentalno zdravlje usko su povezani. Ako se problemi sa spavanjem ponavljaju, a uz njih se javljaju dugotrajna tuga, gubitak interesa ili manjak energije, važno je ne zanemariti simptome i potražiti stručnu procjenu.