Mucanje kod djece: Zašto mozak 'preskače' riječi?

Mucanje je složeniji fenomen nego što izgleda na prvi pogled — i nije uvijek razlog za paniku.

Normalna faza razvoja ili znak za brigu?

Prema podacima Stuttering Foundation, oko 5% djece u jednom trenutku razvije mucanje. Međutim, dobra vijest je da kod otprilike 75% te djece mucanje spontano nestane do polaska u školu. Ova pojava, koju stručnjaci zovu "razvojno mucanje", zapravo je prirodan dio učenja jezika kod mnoge djece između 2. i 5. godine.

Tokom ovog perioda, dječiji mozak radi na intenzivnom usklađivanju jezika, motorike i misli - i ponekad dolazi do "zastoja u saobraćaju" između onoga što dijete želi reći i kako to uspijeva izgovoriti.

Šta se događa u mozgu?

Studije sa Univerziteta Michigan pokazuju da se kod osoba koje mucaju aktiviraju nešto drugačiji dijelovi mozga tokom govora. Umjesto glatkog prenosa informacija između govornih centara u mozgu, kod djece koja mucaju može doći do "pucanja veze", što rezultira ponavljanjem slogova, blokadama ili produženim izgovorom.

Zanimljivo, istraživanja na University College London su pokazala da je kod djece koja mucaju aktivnost u desnoj hemisferi mozga izraženija nego kod vršnjaka, iako se govor uglavnom obrađuje u lijevoj hemisferi.

Emocije i anksioznost: šta je prvo?

Mnogi roditelji misle da mucanje uzrokuje anksioznost, ali neka istraživanja sugeriraju da je često suprotno: anksioznost i perfekcionizam mogu biti okidač za pojavu mucanja kod djece koja imaju predispoziciju.

Prema Američkoj akademiji za pedijatriju, djeca koja su osjetljivija na kritiku, koja su sklonija perfekcionizmu ili koja odrastaju u okruženju sa visokim očekivanjima, mogu češće razviti uporno mucanje.

Nasljednost nije presudna — ali genetika ima udjela

Iako se mucanje ne nasljeđuje direktno, studije objavljene u Journal of Speech, Language, and Hearing Research pokazale su da genetika igra određenu ulogu. Naime, oko 60% osoba koje mucaju ima bliskog člana porodice sa istim problemom. Ipak, genetika je samo dio slagalice — okolišni faktori, način komunikacije u porodici i emocionalna stabilnost djeteta jednako su važni.

Kad zatražiti pomoć?

Prema preporukama National Institute on Deafness and Other Communication Disorders (NIDCD), roditelji bi trebali obratiti pažnju ako:

• mucanje traje duže od 6 mjeseci,
• dijete pokazuje znakove frustracije ili izbjegava govor,
• mucanje se pogoršava tokom vremena,
• prisutni su grčevi lica i tijela tokom govora.

Rana intervencija logopeda tada može značajno pomoći u savladavanju problema.

Nova istraživanja: Tehnologija kao pomoć

Zanimljivo je da se u zadnjih nekoliko godina razvijaju i digitalne terapije za mucanje. Mobilne aplikacije koje pomažu u regulaciji tempa govora i vježbama disanja sve više se primjenjuju kao dodatna podrška uz klasične logopedske tretmane.

Također, eksperimentalne terapije koje uključuju slušne povratne signale (altered auditory feedback) pokazale su obećavajuće rezultate u nekim slučajevima, jer pomažu mozgu da "ispravi" ritam govora u realnom vremenu.

Najvažnije: Ne stvarati pritisak

Psiholozi i logopedi širom svijeta ističu da roditeljska reakcija može biti ključna:

• Ne prekidajte dijete dok govori.
• Ne završavajte rečenice umjesto njega.
• Ohrabrujte ga i pokazujte strpljenje.
• Stvarajte smireno, opušteno komunikacijsko okruženje.
• U većini slučajeva, upravo će takav pristup omogućiti djetetu da spontano prevaziđe ovu fazu.