Mačka ili pas? Evo kako kućni ljubimac može utjecati na razvoj djeteta

Osim svakodnevne brige i obaveza, životinja može postati važan dio djetetovog odrastanja i pružiti mu oblik bliskosti koji se razlikuje od odnosa s odraslim članovima porodice.

Stručnjaci ističu da emocionalne veze imaju značajnu ulogu u djetetovom razvoju. Kroz njih dijete uči kako graditi povjerenje, razvija osjećaj sigurnosti i postepeno stiče vještine potrebne za kasnije odnose s drugim ljudima.

Takva povezanost ne mora se stvarati isključivo s roditeljima, braćom, sestrama ili prijateljima. I kućni ljubimac može postati važan izvor privrženosti.

Ljubimac može djetetu pružiti osjećaj sigurnosti

Djeca se često vežu za životinje s kojima žive, a ta svakodnevna blizina može im pružiti osjećaj društva i emocionalne podrške. Vrijeme provedeno uz ljubimca, igra i maženje mogu pomoći djetetu da se opusti i lakše nosi sa stresnim situacijama.

Osim toga, briga o životinji može djetetu dati osjećaj da je potrebno i da može preuzeti određenu odgovornost. Jednostavni zadaci, poput sipanja hrane ili vode, uzrastom primjerenog uređivanja prostora ljubimca ili učestvovanja u šetnji, mogu biti prilika za razvijanje samostalnosti.

Odnos prema životinji može graditi samopouzdanje

Kada dijete vidi da svojim postupcima može nekome pružiti njegu i sigurnost, ono može razvijati osjećaj odgovornosti i vlastite vrijednosti. Upravo zbog toga kućni ljubimac u nekim porodicama postaje mnogo više od društva za igru.

Ipak, važno je imati realna očekivanja. Životinja sama po sebi nije zamjena za razgovor s roditeljima, kvalitetne odnose s vršnjacima niti stručnu pomoć kada je djetetu potrebna.

Šta je pokazalo istraživanje o mačkama?

Iako se često govori o mogućim prednostima odrastanja uz kućne ljubimce, rezultati istraživanja nisu uvijek jednostavni.

Studija spomenuta u izvornom članku pratila je povezanost između posjedovanja mačke u ranom djetinjstvu i kasnijih problema s mentalnim zdravljem. Prema njenim nalazima, djeca koja su imala mačku u dobi od četiri do pet godina imala su veći rizik od problema s mentalnim zdravljem između sedme i osme godine.

Međutim, iz samog nalaza ne može se zaključiti da je mačka uzrok tih problema. Istraživači navode i mogućnost da porodice u kojima dijete već ima određene poteškoće s mentalnim zdravljem češće biraju mačke, između ostalog zato što njihova njega može biti manje zahtjevna u odnosu na neke druge ljubimce.

To je posebno važno kada se govori o povezanosti između kućnih ljubimaca i dječjeg mentalnog zdravlja – veza između dvije pojave ne znači automatski da je jedna izazvala drugu.

Pas ili mačka nisu samo izbor za dijete

Bez obzira na vrstu životinje, odluka o udomljavanju treba biti porodična. Ljubimac zahtijeva vrijeme, novac, brigu i odgovornost, a najveći dio obaveza ipak će u početku biti na odraslima.

Ako se porodica odluči na takav korak, dijete može postepeno uključivati u svakodnevnu brigu, u skladu s njegovim uzrastom. Na taj način ljubimac može postati dio porodične rutine, ali i prilika da dijete kroz svakodnevno iskustvo uči o nježnosti, odgovornosti i odnosu prema drugom živom biću.