Moć mozga

Neobjašnjivo zaboravljanje: Nauka otkriva kako mozak bira šta pamti

Autor: ČuvajZdravlje.ba 05. 12. 2025.

Skoro svako od nas ima barem jednu anegdotu koja zvuči paradoksalno: ne sjećamo se gdje su ključevi, ali se sjećamo boje šaltera u banci prije pet godina.

Ili zaboravimo šta smo htjeli reći na sastanku, dok nas neka slučajna melodija danima ne pušta na miru.

Iako djeluje kao da mozak radi protiv nas, zapravo radi upravo ono za šta je evolucijski programiran – bira ono što mu je važno, a ne ono što je nama važno.

Emocije vode glavnu riječ

Memorija nikada nije bila hladan, objektivan snimač događaja. Sve prolazi kroz emocije.

Ako nas je usputni detalj – nečiji smijeh, neobičan motiv na majici, kratka rečenica, pogodio emocijom, mozak ga bilježi jače od obaveza i rokova koji ne nose nikakvo posebno osjećanje.

Upravo zato sitnice ponekad potisnu "bitne" informacije. Ne zbog toga što su stvarno važnije, nego zato što su bile življe.

Stres briše ono što nam treba

Kada smo pod pritiskom, kortizol ometa rad hipokampusa, centra koji upravlja pamćenjem.
I tu nastaje paradoks: baš kad nam je fokus najpotrebniji, mozak je zauzet gašenjem "požara" i nema energije da skladišti podatke.
Zato se poslovi, rokovi i dogovori najčešće zaborave baš u danima kada jurimo na sve strane.

Pažnja je selektivna, a mozak štedljiv

Svaki dan primimo više informacija nego što uopće možemo obraditi. Zato mozak radi ono što mora – filtrira.
Ono što iskoči iz rutine dobije prednost: nečiji tik, neobično pitanje, zvuk u pozadini. Sitnica koja se istakla biva zapisana dublje od stotinu važnih rečenica koje su prošle "ravno".

Detalji kao sidra sjećanja

Ponekad mozak nasumično veže događaj za detalj koji nema nikakvu logičnu vezu.
Sjećamo se mirisa u prostoriji, a ne sadržaja razgovora. Melodije u trgovini, a ne zbog čega smo došli.
To je način da brzo organizira informacije i stvori mentalnu "kuku" na koju će zakačiti čitav doživljaj.

Motivacija i lični značaj

Na kraju, mozak najbolje čuva ono što se poklapa s našim identitetom, interesima i vrijednostima. Ako nam nešto pobudi radoznalost ili se osjetimo povezano, to automatski dobija prioritet.Važne informacije mogu biti potpuno neutralne, a neutralne stvari mozak smatra manje bitnima.