Ipak, stručnjaci upozoravaju da efekti takvog pristupa nisu uvijek onakvi kakvima se često predstavljaju.
Kada organizam duže vrijeme ne unosi hranu, poput perioda nakon noćnog sna, dostupna energija iz hrane je ograničena. U takvim okolnostima tijelo počinje koristiti vlastite rezerve kako bi održalo aktivnost, uključujući i masne naslage. Zbog toga se često smatra da je trening natašte efikasniji za sagorijevanje masti.
Međutim, važno je razlikovati ono što se dešava tokom samog treninga od ukupnog efekta na tijelo. Istina je da u stanju bez hrane dolazi do većeg oslanjanja na masti kao izvor energije, ali to ne znači automatski da će se dugoročno izgubiti više kilograma.
Tokom vježbanja bez prethodnog obroka može doći i do pada energije, posebno ako je trening zahtjevniji. Tada organizam teže održava intenzitet, što može utjecati na ukupnu efikasnost vježbanja. Kod lakših aktivnosti, poput šetnje ili laganog trčanja, tijelo se lakše prilagođava takvom režimu.
Osim toga, nakon treninga mnogi osjete pojačanu glad, što može dovesti do većeg unosa hrane kasnije tokom dana. Na taj način se dio potrošene energije nadoknadi, pa krajnji rezultat ne mora biti onakav kakav se očekivao.
S druge strane, nekim osobama ovakav način treninga odgovara jer im daje osjećaj lakše pokretljivosti i ne opterećuje probavni sistem. Ipak, to u velikoj mjeri zavisi od individualnih navika, ciljeva i vrste aktivnosti.
Zaključak stručnjaka je da ne postoji univerzalno pravilo. Ključ uspjeha i dalje leži u ukupnom balansu između unosa i potrošnje energije, kao i u dosljednosti. Bez obzira na to da li vježbate natašte ili nakon obroka, najvažnije je pronaći pristup koji dugoročno možete održati i koji odgovara vašem tijelu.