Može li fizička aktivnost smanjiti rizik od povratka raka? Nova istraživanja donose nadu

Sve više naučnih dokaza ukazuje na to da redovno kretanje može doprinijeti boljem oporavku, ublažiti neke nuspojave liječenja, a u određenim slučajevima i smanjiti rizik od povratka bolesti.

Ohrabrujući rezultati zabilježeni su u kliničkom ispitivanju u kojem su učestvovali pacijenti liječeni od raka debelog crijeva. Oni koji su tokom tri godine bili uključeni u strukturirani program vježbanja imali su manji rizik od ponovne pojave bolesti i bolje izglede za preživljavanje u poređenju s osobama koje nisu učestvovale u takvom programu.

Istraživači smatraju da fizička aktivnost može djelovati na više procesa u organizmu. Među njima su aktivnost imunološkog sistema, upalni procesi i nivo inzulina, čiji su poremećaji povezani s pojedinim vrstama raka. Ipak, naučnici i dalje proučavaju na koji način kretanje utiče na različite oblike bolesti i koje su aktivnosti najkorisnije za pojedine grupe pacijenata.

Kako vježbanje može olakšati liječenje?

Dobrobiti fizičke aktivnosti ne odnose se samo na dugoročne ishode liječenja. Ona može pomoći i u svakodnevnom suočavanju s izazovima koje donosi bolest.

Prema Karen Basen Engquist, direktorici Centra za energetsku ravnotežu u prevenciji raka i oporavku pacijenata pri MD Anderson Cancer Centeru, vježbanje tokom liječenja može ublažiti umor, tjeskobu i depresivne simptome. Istovremeno može doprinijeti očuvanju fizičke sposobnosti i kvalitetnijem životu.

To je posebno važno jer iscrpljenost i smanjena pokretljivost mogu otežati obavljanje svakodnevnih obaveza. Prilagođeno kretanje može pomoći pacijentima da sačuvaju snagu i lakše se nose s promjenama koje prate liječenje.

Šetnja i joga također mogu biti korisne

Za fizičku aktivnost nije nužno izdvojiti mnogo vremena niti se izlagati napornim treninzima. Hodanje je jedan od jednostavnijih načina da se ostane aktivan, a istraživanje koje je obuhvatilo više od 1.700 osoba s rakom debelog crijeva povezalo je ovu aktivnost s boljim kvalitetom života i manjim osjećajem umora.

Joga također može biti koristan izbor, posebno kada je cilj ublažiti probleme sa spavanjem, smanjiti tjeskobu i poboljšati raspoloženje.

Pojedine smjernice za osobe oboljele od raka preporučuju približno 30 minuta fizičke aktivnosti dnevno, uz kombinaciju aerobnih vježbi i aktivnosti za jačanje mišića. Ipak, takve preporuke ne mogu se jednako primijeniti na svakog pacijenta. Vrsta, trajanje i intenzitet vježbanja trebaju zavisiti od zdravstvenog stanja, faze liječenja i fizičkih mogućnosti osobe.

Može li kretanje pomoći kod problema s pamćenjem?

Neki pacijenti tokom hemoterapije primjećuju poteškoće s koncentracijom, pamćenjem i jasnim razmišljanjem. Ovaj skup simptoma često se naziva "chemo brain", a može otežati posao, učenje i svakodnevne aktivnosti.

Fizička aktivnost istražuje se i kao jedan od načina ublažavanja ovih tegoba. Moguća objašnjenja uključuju bolju cirkulaciju, uticaj na upalne procese i podršku funkcijama mozga koje su važne za učenje i pamćenje.

Studija iz 2021. godine, provedena među ženama s rakom dojke, ukazala je na to da vježbanje prije početka hemoterapije može pomoći u očuvanju kognitivnih funkcija. U istraživanju se razmatrala aktivnost u trajanju do 150 minuta sedmično. Ovi nalazi predstavljaju važan pravac istraživanja, ali ne znače da će fizička aktivnost u svakom slučaju spriječiti probleme s pamćenjem.

Važna je i prevencija komplikacija nakon liječenja

Kod žena koje se liječe od raka dojke posebnu pažnju privlači limfedem, stanje koje podrazumijeva oticanje, najčešće ruke, zbog poremećenog protoka limfne tečnosti. Može se pojaviti nakon određenih zahvata i tretmana.

Prema informacijama klinike Mayo, odgovarajuće prilagođeni programi vježbanja mogu imati koristi za pacijentice s rakom dojke. Izbor aktivnosti, međutim, treba uskladiti s preporukama zdravstvenog tima, naročito nakon operacije ili ako već postoji oticanje.

Vježbanje kao dio podrške, a ne zamjena za terapiju

Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da fizička aktivnost može biti vrijedan dio podrške osobama koje se liječe od raka, od očuvanja snage i boljeg raspoloženja do mogućeg uticaja na rizik od povratka pojedinih vrsta bolesti. Ipak, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo na koji način i u kojoj mjeri vježbanje djeluje na različite oblike raka.

Osobe koje prolaze kroz liječenje ne bi trebale samostalno uvoditi naporne treninge niti se porediti s drugima. Najbolje je da se prije početka ili promjene programa aktivnosti posavjetuju s ljekarom ili fizioterapeutom koji ima iskustva u radu s onkološkim pacijentima.

Čak i kada je riječ o laganom hodanju ili kratkim vježbama prilagođenim trenutnom stanju, cilj je pronaći oblik kretanja koji je siguran i održiv. Fizička aktivnost ne može zamijeniti onkološko liječenje, ali uz stručne preporuke može biti važan dio brige o zdravlju i kvalitetu života tokom oporavka.