Nisu sva prijateljstva zdrava: Kako prepoznati toksičan odnos?

Kroz njih djeca uče kako se povezuju s drugima, kako rješavaju sukobe i kako grade osjećaj pripadnosti.

Međutim, nisu svi odnosi koje dijete razvije jednako zdravi.

Neka prijateljstva, umjesto sigurnosti i podrške, donose stres, nesigurnost i emotivni pritisak.

Roditeljima je često teško povući granicu između normalnih dječjih nesuglasica i odnosa koji dugoročno mogu narušiti djetetovo samopouzdanje i mentalno zdravlje. Upravo zato važno je znati na koje znakove obratiti pažnju.

Kada prijateljstvo postaje emocionalni teret

Zdravo prijateljstvo podrazumijeva ravnotežu – uzajamno poštovanje, osjećaj sigurnosti i slobodu da dijete bude ono što jeste. Kada jedan odnos konstantno izaziva strah, krivicu ili osjećaj manje vrijednosti, riječ je o dinamici koja djetetu može nanijeti emocionalnu štetu.

Takvi odnosi često su obilježeni prikrivenom kontrolom, stalnim kritikama ili pritiskom da se ponaša na način koji mu nije prirodan. Dijete može osjećati da mora „zaslužiti“ prijateljstvo ili se bojati da će biti odbačeno ako ne ispuni očekivanja druge strane.

Signali koje roditelji ne bi trebali ignorisati

Djeca rijetko jasno kažu da im neko prijateljstvo ne prija. Mnogo češće to pokazuju kroz promjene u ponašanju. Razlozi za zabrinutost mogu biti:

• naglo povlačenje u sebe ili izbjegavanje razgovora
• česte promjene raspoloženja nakon druženja s određenom osobom
• pad samopouzdanja ili stalna samokritika
• osjećaj krivice bez jasnog razloga
• gubitak interesa za druge prijatelje i aktivnosti koje su ih ranije veselile

Ovi znakovi ne znače nužno da postoji ozbiljan problem, ali su jasan signal da dijete prolazi kroz nešto što ne zna ili ne umije verbalizirati.

Kako razgovarati s djetetom bez stvaranja otpora

Kada roditelj direktno napadne ili kritikuje djetetov izbor prijatelja, dijete se često zatvara i instinktivno brani taj odnos. Umjesto toga, mnogo je učinkovitije započeti razgovor fokusiran na osjećaje, a ne na osobu.

Pitanja poput:

„Kako se osjećaš nakon što provedeš vrijeme s tom osobom?“
„Imaš li osjećaj da te neko sluša i poštuje?“
„Da li se ikada osjećaš loše zbog tog prijateljstva?“
pomažu djetetu da samo počne preispitivati odnos i prepoznavati vlastite granice.

A šta ako je vaše dijete dio problema?

Nekada roditelji, s nelagodom, shvate da njihovo dijete pokazuje obrasce ponašanja koji drugima mogu biti teški ili povređujući. Važno je znati da to ne znači da je dijete „loše“, već da još uči kako se nositi s emocijama, nesigurnostima i odnosima.

Takve situacije zahtijevaju miran, otvoren razgovor bez optuživanja. Razumijevanje razloga iza ponašanja – straha, ljubomore ili potrebe za kontrolom – prvi je korak ka promjeni.

Kada je vrijeme za stručnu podršku

Ako primijetite da se dijete dugoročno povlači, pokazuje znakove anksioznosti, tuge ili gubitka volje, ili ako ne uspijeva prekinuti odnos koji mu očito šteti, razgovor sa stručnjakom može biti dragocjena pomoć.

Psiholog ili porodični savjetnik može pomoći djetetu da razvije emocionalnu otpornost, nauči postavljati granice i razumjeti šta znači zdrava povezanost s drugima.

Prijateljstva su lekcija za cijeli život

Učenje kako prepoznati zdrave i nezdrave odnose važna je životna vještina. Uz pažnju, strpljenje i podršku, roditelji mogu pomoći djetetu da razvije samopouzdanje i emocionalnu sigurnost – temelje za odnose koji će ga graditi, a ne lomiti.