Kad stres, umor i emocije preuzmu kontrolu: Zašto jedemo bez potrebe

Još teže od samih kilograma zna biti osjećaj da se osoba više ne prepoznaje u ogledalu i da je izgubila kontrolu nad vlastitim navikama.

Iako većina vjeruje da jedemo isključivo kada smo gladni, stručnjaci upozoravaju da fizička glad često nema glavnu ulogu u prejedanju. U velikom broju slučajeva hrana postaje odgovor na emocije, stres, dosadu ili svakodnevne navike kojih nismo ni svjesni.

Psiholozi objašnjavaju da postoje takozvani „okidači“ — situacije ili osjećaji koji osobu navode da jede čak i kada organizmu hrana nije potrebna. Problem je što se takvo ponašanje vremenom pretvori u automatizam.

Jedan od najčešćih razloga za prejedanje jeste sama dostupnost hrane. Dovoljno je da grickalice stoje na stolu ili da se iz kuhinje širi miris svježe hrane pa da osoba nesvjesno posegne za još jednim zalogajem. Slično se dešava i tokom gledanja televizije, rada za računarom ili vožnje, kada mozak određene aktivnosti počne povezivati s hranom.

Veliki utjecaj imaju i emocije. Mnogi ljudi jedu kada su pod stresom, tužni, usamljeni ili iscrpljeni. Hrana tada postaje kratkotrajni osjećaj utjehe i bijeg od neprijatnih emocija. Problem je što taj osjećaj traje veoma kratko, nakon čega često dolaze grižnja savjesti i nezadovoljstvo.

Socijalne situacije također mogu igrati veliku ulogu. Porodična okupljanja, proslave i izlasci često podrazumijevaju velike količine hrane, a mnogi jedu samo zato što „nije red odbiti“ ili zato što jedu svi oko njih.

Stručnjaci upozoravaju i na važnost umora. Kada je organizam iscrpljen, ljudi mnogo češće posežu za brzom i kaloričnom hranom jer tijelo traži instant energiju. Nedostatak sna dodatno pojačava želju za slatkišima i grickalicama.

Poseban problem predstavljaju obrasci razmišljanja poput: „Danas sam već pokvario ishranu pa nema veze“, „Počinjem od ponedjeljka“ ili „Zaslužio sam ovo nakon napornog dana“. Takve misli često vode ka odustajanju od kontrole i dodatnom prejedanju.

Stručnjaci smatraju da je prvi korak ka promjeni upravo prepoznavanje situacija koje pokreću nezdrave navike. Kada osoba shvati zašto jede i onda kada nije gladna, mnogo lakše može promijeniti odnos prema hrani.

Savjetuju da se obroci planiraju unaprijed, da se izbjegava jedenje pred ekranom i da se pronađu drugi načini za smirivanje stresa — poput šetnje, razgovora, fizičke aktivnosti ili odmora.

Najvažnije je, kažu, razumjeti da prejedanje uglavnom nije znak slabog karaktera, nego obrazac ponašanja koji se razvija postepeno kroz svakodnevne situacije. Upravo zbog toga promjena ne dolazi preko noći, ali počinje onda kada osoba postane svjesna vlastitih navika.