Taj začarani krug, poznat kao "strah od straha", često je nevidljiva snaga koja upravlja našim postupcima, mislima i izbjegavanjem svakodnevnih situacija.
Kako nastaje strah od straha?
Naše tijelo i um prirodno su dizajnirani da nas štite. Strah je u osnovi adaptivni mehanizam – signal koji nas priprema na rizik. Međutim, kada tijelo počne reagovati kao da smo u opasnosti i kada nema realne prijetnje, počinje se razvijati tjeskoba. Ako takav osjećaj doživimo nekoliko puta, naučimo da se bojimo samog osjećaja straha.
Tada se dešava preokret: ne bojimo se situacije, nego vlastitih senzacija – ubrzanog rada srca, vrtoglavice, napetosti u mišićima ili osjećaja gubitka kontrole.
I upravo taj strah da će se neugodni simptomi ponoviti postaje gorivo koje održava tjeskobu.
Zašto izbjegavanje pogoršava stanje?
Kada se uplašimo, najčešće želimo da neugoda što prije prestane. Počinjemo izbjegavati situacije u kojima smo ranije osjetili strah – gužvu, vožnju autom, javni nastup, fizički napor ili čak određene misli.
Izbjegavanje donosi kratkotrajno olakšanje, ali dugoročno održava problem.
Zašto? Zato što živčani sistem nema priliku naučiti da su te situacije zapravo sigurne. Sve što se uporno zaobilazi ostaje nepoznato – a nepoznato uvijek pojačava tjeskobu.
S vremenom se izbjegavanje širi i lako preraste u osjećaj da nas vlastiti život ograničava.
Šta se krije iza straha od straha?
Iza ovog fenomena najčešće stoji:
- strah da ćemo izgubiti kontrolu
- strah da će se simptomi pogoršati
- strah da ćemo se "slomiti" pred drugima
- strah od panike ili lošeg ishoda
- strah od vlastitih emocija
U suštini, radi se o strahu od unutrašnjeg iskustva, ne od objektivne opasnosti.
Kako prekinuti začarani krug?
Najefikasniji način da se oslabi strah od straha jest – postepeno izlaganje onome što izbjegavamo.
Izlaganje ne znači bacanje u najtežu situaciju. Riječ je o pažljivo strukturiranom procesu u kojem se pravi mali, izvodljivi koraci:
- Prepoznati šta tačno izbjegavamo (situaciju, misao, osjećaj).
- Postaviti realne ciljeve – krenuti od najlakšeg.
- Dozvoliti senzacijama da dođu i prođu bez borbe protiv njih.
- Ponoviti izlaganje više puta kako bi se živčani sistem naviknuo.
Kada ostanemo u situaciji koja izaziva nelagodu i dopustimo da val tjeskobe prođe, mozak dobiva novu informaciju: "Ovo je neugodno, ali nije opasno."
Takvo iskustvo, kroz vrijeme, smanjuje intenzitet straha.
Šta dobijamo suočavanjem?
- Osjećaj kontrole – jer učimo da možemo izdržati nelagodu.
- Veću otpornost na stres.
- Slabljenje tjeskobe – živčani sistem se postepeno smiruje.
- Slobodu kretanja i djelovanja – vraćamo dio života koji smo izbjegavali.
Kada potražiti stručnu podršku?
Ako strah od straha počne uticati na svakodnevno funkcionisanje, potpora psihologa ili psihoterapeuta može biti izuzetno korisna. Uz stručno vodstvo, proces izlaganja i razumijevanja vlastitih reakcija postaje sigurniji i brži.