Dugotrajni nedostatak sna vodi do iritabilnosti, smanjenja koncentracije i pojačanog osjećaja tjeskobe.
Stručnjaci ističu da hroničan stres, emocionalna odgovornost i osjećaj stalne budnosti doprinose tome da osoba ne uspijeva utonuti u miran san. Kada tijelo i mozak konstantno rade “na visokom nivou”, čak ni umor ne garantuje kvalitetan odmor.
Posebno su ranjive osobe koje su dugo vremena preuzimale odgovornost za bližnje, kao što su članovi porodice kojima je potrebna svakodnevna pomoć i briga. Fizički napor, kombinovan s emocionalnim stresom, može uzrokovati da tijelo i dalje ostane u stanju pripravnosti, pa čak i u trenucima kada bi trebalo da spava.
Istraživanja pokazuju da osjećaj sigurnosti igra ključnu ulogu u mogućnosti da se osoba opusti i zaspi. Bliskost i prisutnost voljene osobe mogu smanjiti napetost u tijelu, regulisati hormon stresa i omogućiti mozgu da se odmori. Dodir i tiha prisutnost nekoga kome se vjeruje mogu pomoći u stvaranju osjećaja zaštite, što olakšava usnivanje.
Nekim osobama jedini način da postignu miran san jeste kombinacija fizičkog opuštanja i emocionalne podrške. U trenucima kada tijelo osjeti sigurnost i kada mozak nema potrebu stalno “provjeravati” okolinu, osoba može konačno zaspati, čak i nakon dugih godina nesanice.
Stručnjaci savjetuju da se kod dugotrajnih problema sa snom traži balans između fizičkog opuštanja, mentalnog rasterećenja i emocionalne sigurnosti.
Redovni rituali, ugodna okolina i prisutnost pouzdane osobe mogu znatno poboljšati kvalitet sna i smanjiti efekte kroničnog stresa.