Istraživanje, objavljeno u časopisu BMC Medicine, analiziralo je podatke više od 1,5 miliona odraslih osoba iz Velike Britanije, Danske, SAD-a, Tajvana i Kine tokom više od deset godina. Fokus je bio na česticama PM2.5 – sitnim česticama koje nastaju iz sagorijevanja fosilnih goriva, vozila i otpada, a koje mogu proći u krvotok i oštetiti pluća, srce i mozak.
Rezultati pokazuju da ljudi koji su vježbali najmanje 2,5 sata sedmično umjerenim ili intenzivnim tempom imaju za 30% manji rizik od smrti u poređenju sa manje aktivnim osobama. Međutim, kod onih koji žive u područjima sa zagađenjem iznad 25 μg/m³, ovaj rizik se smanjuje samo za 12–15%. Na još većim nivoima zagađenja, preko 35 μg/m³ – čime je pogođeno 36% svjetske populacije – koristi od vježbanja se dodatno smanjuju.
"Toksičan zrak može djelimično blokirati zdravstvene prednosti vježbanja, ali ih ne uklanja u potpunosti", rekao je Andrew Steptoe, profesor psihologije i epidemiologije na University College London.
Autori studije naglašavaju da ljudi ne bi trebali prestati vježbati na otvorenom, već da je važno pratiti kvalitet zraka, birati čišće rute i prilagoditi intenzitet aktivnosti kada je zrak zagađen.
Studija također ukazuje na važnost globalnih napora za smanjenje zagađenja zraka, jer čisti zrak i fizička aktivnost zajedno doprinose zdravijem životu i dugovječnosti.