Poremećaji ishrane ostavljaju trag i deset godina kasnije

Istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva analizirali su podatke oko 24.700 osoba u Engleskoj kojima je dijagnosticiran poremećaj ishrane i uporedili ih s gotovo 493.000 ljudi sličnog porijekla i životnih okolnosti, ali bez ovih dijagnoza. Učesnici studije bili su većinom žene i djevojke – čak 89 posto. Od njih, 15 posto imalo je anoreksiju, 21 posto bulimiju, 5 posto poremećaj prejedanja, dok je 60 posto imalo druge ili nespecificirane oblike poremećaja ishrane.

Rezultati istraživanja pokazuju da su osobe s poremećajima ishrane u prvoj godini nakon dijagnoze mnogo sklonije bolestima jetre, bubrežnom zatajenju, osteoporozi, dijabetesu, srčanom zatajenju, depresiji, samoozljeđivanju i pokušaju samoubistva. Iako se rizici smanjuju nakon pet i deset godina, oni i dalje ostaju povišeni u odnosu na ljude koji nemaju poremećaj ishrane.

Autori studije naglasili su da ovi rezultati ukazuju na važnost dugoročnog praćenja osoba koje su prošle kroz poremećaj ishrane te na potrebu za boljom koordinacijom između porodičnih ljekara i specijaliziranih službi. Kako navode, postoji „praznina u zdravstvenom sistemu“ u kojoj pacijenti ostanu bez adekvatne podrške – njihovi problemi su previše složeni za kratke intervencije, a opet nedovoljno teški da bi dobili specijalistički tretman.

Istraživanje ima određena ograničenja, među kojima je i to što naučnici nisu mogli procijeniti težinu samih poremećaja ishrane. Također, osobe iz ove grupe imale su veću vjerovatnoću da pate od drugih zdravstvenih i mentalnih problema i prije postavljanja dijagnoze, što može uticati na rezultate.

Unatoč tome, podaci jasno pokazuju dugotrajan utjecaj ovih stanja na fizičko i mentalno zdravlje te potrebu za snažnijom podrškom tokom oporavka.

Ako se suočavate s suicidalnim mislima ili ste zabrinuti za nekoga drugog, možete potražiti pomoć putem organizacije Befrienders Worldwide, koja ima telefonske linije podrške u više od 30 zemalja.