Dr. Alilović: Ako prešutite iscjedak i krvarenje, otvarate vrata smrtonosnom raku i neplodnosti

Takav pristup ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje jer omogućava da se maligne bolesti poput raka vrata maternice, endometrija ili jajnika dijagnostikuju u naprednim stadijima, kada su mogućnosti liječenja znatno ograničene, a ishodi nepovoljniji. 

Zanemareni alarm života

Redovni ginekološki pregledi uključuju PAPA test, ultrazvučne preglede, te HPV tipizaciju, koji omogućavaju rano otkrivanje premalignih i malignih promjena, često i prije nego što se jave vidljivi simptomi.

Simptomi poput neobičnog vaginalnog iscjetka, kontaktnog krvarenja ili nepravilnih menstruacija moraju biti signal za hitnu ginekološku evaluaciju, jer njihovo zanemarivanje može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Sve izraženiji problem predstavlja rezistencija bakterija na antibiotike, što dodatno otežava liječenje cervikalnih i vaginalnih infekcija.

Zbog složenosti zdravstvenih problema s kojima se žene danas suočavaju, uloga ginekologa obuhvata i funkciju educiranog savjetnika te psihosocijalne podrške, koja pomaže ženama prevladati strah, stigmu i neznanje.

Upravo o ovim izazovima, sistemskim manjkavostima i inovativnim pristupima u zaštiti i liječenju ženske populacije razgovarali smo s dr. Mirkom Alilovićem, specijalistom ginekologije i porodništva u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar.

Njegova stručnost i iskustvo jasno ističu nužnost hitnog podizanja svijesti o važnosti preventivnih pregleda i osnaživanja žena da svoje zdravlje uzmu u svoje ruke, prije nego što simptomi postanu prekasno upozorenje.

Koji su glavni razlozi zbog kojih žene i dalje kasno pristupaju ginekološkim pregledima, te kakve su posljedice tog odgađanja po zdravstveni ishod pacijentica?

"Nažalost, mnoge žene i dalje dolaze na ginekološki pregled tek kada se pojave simptomi kao što su bol, abnormalno krvarenje, iscjedak ili druge tegobe. Prevencija i rana dijagnostika često nisu prioritet, bilo zbog straha, srama, nedostatka vremena, ali i zbog zabluda da je pregled potreban samo ako nešto 'nije u redu.' Cijena takvog odgađanja može biti vrlo visoka.

Primjeri iz prakse pokazuju da se brojne maligne bolesti poput raka vrata maternice ili endometrija otkriju u kasnijim fazama, kada su mogućnosti liječenja ograničene, a prognoze lošije. Isto vrijedi i za benigne promjene koje, ako se zanemare, mogu narasti, uzrokovati komplikacije i zahtijevati agresivnije intervencije. Tu bih posebno napomenuo cistične tvorbe na jajnicima koje su po svojoj prirodi benigne promjene, ali ukoliko se ne riješe na vrijeme, mogu i maligno alterirati, odnosno postati zloćudne.

Redoviti ginekološki pregledi uključujući PAPA test, ultrazvuk i preventivne razgovore nisu luksuz, nego temelj brige o zdravlju žene. Jedan pregled godišnje može doslovno spasiti život."

Na koji način se u kliničkoj praksi manifestuje ignorisanje simptoma koji mogu upućivati na karcinom grlića maternice, i koji su ključni faktori za pravovremenu dijagnostiku ove bolesti?

"Ignoriranje simptoma karcinoma vrata maternice, nažalost, nije rijetkost. U praksi često viđamo pacijentice koje su mjesecima, pa čak i godinama, zanemarivale simptome poput neobičnog ili pojačanog vaginalnog iscjetka, kontaktnog krvarenja (npr. nakon odnosa), neredovnih ili obilnih menstruacija, intermenstrualnog krvarenja ili bolova u donjem dijelu trbuha ili zdjelice. Ti simptomi ne moraju odmah značiti karcinom, ali zahtijevaju ginekološku procjenu.

Ključ za pravovremenu dijagnostiku je jednostavan, ali presudan: redovan PAPA test koji se i danas koristi kao screening, probirni test žena u općoj populaciji za karcinom vrata maternice. To je bezbolna, brza i dostupna metoda koja može otkriti premaligne promjene čak i godinama prije nego što se razvije karcinom.

Obzirom da znamo da je HPV virus uzročnik preko 99% karcinoma vrata maternice, neobično je važno istaknuti važnost HPV tipizacije pogotovo kod žena koje imaju neuredan PAPA test i cjepiva protiv HPV koje je odnedavno dostupno i u našoj državi."

Koje su najčešće sistemske i proceduralne greške ljekara i pacijentica u uzimanju, interpretaciji i praćenju PAPA testa, te na koji način ti propusti direktno ugrožavaju dijagnostiku i sigurnost zdravlja žene?

"PAPA test je izuzetno važan alat u otkrivanju premalignih i malignih promjena na vratu maternice, ali njegova vrijednost u praksi ovisi o pravilnom uzimanju, tumačenju i daljoj obradi nalaza. Greške mogu uključivati: neadekvatno uzimanje brisa, na primjer zbog loše tehnike ili uzimanja uzorka u neprikladnoj fazi menstrualnog ciklusa, može dovesti do lažno negativnog ili neodređenog nalaza, pogrešna interpretacija nalaza gdje liječnici ponekad previde značaj blago abnormalnih nalaza (ASC-US ili LSIL), posebno ako pacijentica nema simptome.

Posljedica takvih grešaka može biti odlaganje dijagnoze prekanceroznih lezija ili karcinoma, što direktno ugrožava zdravlje i život žene. Zato je ključno da se PAPA test radi redovno, da se nalazi tumače u kontekstu šire kliničke slike i da postoji jasna komunikacija između liječnika i pacijentice o tome šta nalaz znači i koji su naredni koraci."

Možete li razjasniti u kojoj mjeri su abdominalni i transvaginalni UZV pregledi nezamjenjivi u dijagnostici mogućih bolesti?

"Ultrazvučni pregledi su danas temelj savremene ginekološke dijagnostike. I abdominalni i transvaginalni UZV imaju svoju ulogu, ali nisu međusobno zamjenjivi već se dopunjuju, ovisno o situaciji i kliničkom pitanju. Abdominalni UZV (preko trbušne stijenke) se koristi češće kod mladih djevojaka koje nisu imale seksualne odnose ili kod postojanja velikih tumora ginekološke etiologije. Međutim, transvaginalni UZV pruža puno detaljniji i precizniji uvid, jer se sonda nalazi bliže organima male zdjelice.

On je nezamjenjiv u otkrivanju rane trudnoće koja može biti i izvanmaternična, cista jajnika i tumora, polipa, mioma i promjena endometrija, promjena na jajovodima i upalnih procesa, uzroka nepravilnog krvarenja i bola. Drugim riječima, transvaginalni UZV omogućava 'pregled izbliza' i ključan je alat za rano otkrivanje bolesti, često i prije nego što se pojave simptomi.

U idealnim uvjetima, svaka ginekološka evaluacija treba uključivati transvaginalni ultrazvuk, osim kada za to postoje konkretne kontraindikacije. Rano otkrivanje i precizna dijagnostika često ovise upravo o ovom pregledu."

Koje dodatne dijagnostičke informacije pružaju 3D i 4D ultrazvučni pregledi u odnosu na standardni ultrazvuk, te u kojim kliničkim situacijama te informacije imaju presudnu važnost?

"Klasični (2D) ultrazvuk je i dalje temelj ginekološke i perinatalne dijagnostike, jer daje jasne informacije o strukturi i funkciji organa u realnom vremenu. Međutim, 3D i 4D ultrazvuk donose dodatne, često presudne prednosti, posebno u trudnoći i pri procjeni kompleksnih anomalija.

3D ultrazvuk stvara trodimenzionalni prikaz struktura - korisno za detaljno sagledavanje oblika maternice, endometrija, urođenih anomalija (pregrada, septuma), mioma, kao i površine ploda.

4D ultrazvuk je zapravo 3D slika u pokretu, što znači da možemo u realnom vremenu vidjeti pokrete fetusa, izraze lica, pokrete ruku, gutanje, pa čak i reakcije na podražaje.

Važno je naglasiti da 3D/4D ultrazvuk nije zamjena za standardni UZV, ali je dragocjen dodatak u specifičnim kliničkim situacijama. Također, ima i emocionalnu vrijednost, jer omogućava roditeljima da 'upoznaju' svoje dijete još prije rođenja, što dodatno pojačava povezanost s trudnoćom."

Šta je najveći izazov u dijagnostici i liječenju bračne neplodnosti u našoj regiji i kako se borite protiv tabua koji prate tu temu?

"Najveći izazov u dijagnostici i liječenju neplodnosti u našoj regiji zapravo nije samo medicinski, on je i kulturološki, emocionalni i sistemski.

S medicinskog aspekta, izazovi uključuju: kasno javljanje parova – često nakon godina bezuspješnih pokušaja bez prethodne dijagnostike, nedostatak timskog pristupa, jer neplodnost uvijek treba gledati kao problem para, a ne žene ili muškarca pojedinačno, ograničen pristup suvremenim metodama i dijagnostici u nekim dijelovima države, ali ono što dodatno otežava situaciju jeste stigmatizacija i brojni tabui.

Nažalost, i dalje se u mnogim sredinama neplodnost doživljava kao 'sramota', često se krivica automatski prebacuje na ženu, a mnogi parovi ne traže pomoć iz straha od osude okoline ili obitelji.

Ovaj emocionalni pritisak dodatno otežava ionako kompleksan proces liječenja. Protiv toga se trebamo boriti edukacijom i normalizacijom teme u javnom prostoru, diskretnim, empatičnim pristupom u ordinaciji, gdje je ključ stvoriti sigurno okruženje u kojem se parovi osjećaju podržano, te poticati njihov zajednički dolazak na pregled kako bismo odmah uklonili percepciju da je problem jednostran. Neplodnost nije slabost, niti je kraj puta ka roditeljstvu.

Danas imamo brojne mogućnosti – od regulacije ciklusa, hormonske terapije, inseminacije, pa do IVF-a, a rješenja često postoje i u slučajevima gdje ih par sam ne vidi. Najvažnije je napraviti prvi korak bez straha i predrasuda, a to je razgovor sa stručnjakom."

Ispitivanje prohodnosti jajovoda zna biti neugodno i stresno. Kako psihički i fizički pripremate pacijentice za ovaj postupak?

"Ispitivanje prohodnosti jajovoda, bilo da se radi o HSG-u (histerosalpingografiji), ultrazvučnoj sonohisterosalpingografiji ili laparoskopiji, za većinu žena je emotivno i fizički zahtjevan korak u dijagnostici neplodnosti. Zato je priprema ključna.

Fizička priprema uključuje zakazivanje pregleda u odgovarajućoj fazi ciklusa (najčešće neposredno nakon menstruacije), preventivnu zaštitu antibioticima, ako je potrebno i savjet o uzimanju blagih analgetika prije pregleda (recimo ibuprofen) kako bi se smanjila eventualna nelagoda. Međutim, ono što je često važnije od fizičke pripreme jeste psihička priprema.

Mnoge žene dolaze na ovaj pregled s osjećajem straha, stida ili stresa zbog same prirode postupka, moguće boli ili ishoda. Tu je uloga ginekologa da otvoreno i jasno objasni šta ih očekuje, koliko traje, kako izgleda osjećaj tokom samog pregleda, te zašto je važan. Kada pacijentica razumije smisao pregleda, strah se značajno smanjuje.

Emocionalna podrška nije dodatak, nego sastavni dio medicinske brige. Zato pacijenticama uvijek poručujemo kako nisu same u ovome, i da svaki korak vodimo zajedno."

Koje su najčešće komplikacije prilikom postavljanja spirale i koliko su one zaista opasne?

"Najčešće komplikacije su bol i grčevi tijekom i neposredno nakon ugradnje, lagana krvarenja ili smeđi iscjedak, nepravilnosti u menstruaciji koje se uglavnom izreguliraju kroz par mjeseci, ispadanje spirale (ekspulzija), infekcija i probijanje zida maternice što zovemo perforacija.

Komplikacije su moguće, ali su uglavnom blage, privremene i rijetko opasne. Ključ je u pravilnoj selekciji pacijentice, dobroj tehnici postavljanja i redovnoj kontroli. Savjetovanje prije ugradnje pomaže da žena zna što može očekivati i kada treba potražiti pomoć. Ukoliko do komplikacija ipak dođe, one se riješavaju prilično jednostavno. Bol se kupira oralnim analgeticima (paracetamol, ibuprofen), dok su nepravilna krvarenja uglavnom minimalna, a po potrebi se može uvesti i hormonska terapija za regulaciju istih.

U slučaju ispadanja spirale može se postaviti nova u sljedećem ciklusu. Teže infekcije se liječe antibioticima, a perforacija maternice može zahtijevati i operacijsko liječenje."

Kako stojimo s edukacijom žena o pravilnoj upotrebi i održavanju pesarija, i koliko je ta tema zapostavljena u svakodnevnoj praksi?

"Tema pesara je, nažalost, značajno zapostavljena kako u edukaciji žena, tako i u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Pesari su vrlo korisna, neinvazivna terapijska opcija za žene koje imaju spuštenje (prolaps) materice ili vaginalnih stijenki, ili urinarnu inkontinenciju, a nisu spremne za operaciju ili ju žele odgoditi.

Veliki problem je nedostatak informacija. Mnoge žene prvi put čuju za pesare tek kad im ih ginekolog predloži. Često ne znaju da postoji neoperativno rješenje koje može značajno poboljšati kvalitet života.

Često su i nedovoljno educirane o održavanju. Ispravno postavljanje, redovne kontrole i pravilna higijena pesara su ključni za prevenciju iritacija, infekcija ili nelagodnosti. Nažalost, te informacije se često ne prenesu dovoljno jasno ili se ne prate dosljedno. Kod nas je pristuna još uvijek stigma i nelagoda.

Neke žene doživljavaju pesar kao 'staromodnu' ili neuglednu metodu, iako se danas koriste moderni, udobni modeli izrađeni od medicinskog silikona koji se lako održavaju i ne smetaju u svakodnevnom životu.

Što radimo da to promijenimo? U razgovoru sa pacijenticama objašnjavamo sve opcije liječenja, a ne samo operacijske, dajemo jasne pisane i usmene upute o korištenju i održavanju pesara, te pratimo pacijentice redovno, obično svaka 2–3 mjeseca kako bismo pregledali sluznicu, eventualno zamijenili pesar i procijenili njegovu efikasnost."

Infekcije najčešće pronalazite putem cervikalnih i vaginalnih briseva - koliko su one danas otporne na liječenje?

"U okviru rutinske kliničke prakse danas se uzimaju cervikalni brisevi na aerobne i anaerobne bakterije, mycoplasmu i ureaplasmu, kao i na chlamydiu trachomatis. Važnost sterilnih cervikalnih briseva se posebno naglašava kod trudnica, jer prisutnost istih može dovesti do ozbiljnjijih komplikacija u trudnoći uključujući i prijevremeni porođaj.

Nažalost, zbog sve raširenije upotrebe antibiotika, što opravdane, a što neopravdane, problem rezistencije bakterija postaje javnozdravstveni.

U svakodnevnoj kliničkoj praksi sve češće se susrećemo s infekcijama uzrokovanim rezistentnim sojevima bakterija, što značajno otežava liječenje, budući da su terapijske opcije u takvim slučajevima znatno ograničene."

Koliko je HPV tipizacija promijenila pristup prevenciji i liječenju, i zašto još uvijek toliko žena izbjegava ovaj važan pregled

"HPV tipizacija je u proteklom desetljeću napravila veliki zaokret u prevenciji i ranom otkrivanju karcinoma vrata maternice. Za razliku od klasičnog PAPA testa, koji otkriva promjene na stanicama, HPV test pokazuje prisustvo samog uzročnika bolesti – humanog papiloma virusa, i to točno kojim tipovima je žena zaražena. To je važno jer visokorizični tipovi HPV-a (najčešće 16 i 18) odgovorni su za više od 70% slučajeva karcinoma vrata maternice.

Ako znamo da je žena pozitivna na visokorizični tip, možemo pojačati praćenje i ranije reagirati, čak i ako je PAPA test uredan, izbjeći nepotrebne intervencije kod žena koje su negativne na HPV i imaju uredne nalaze te personalizirati liječenje i praćenje, umjesto da se svi tretiraju jednako. Upravo zahvaljujući HPV testiranju, mnoge zemlje uvode primarni HPV test kao osnovu skrininga, dok se PAPA koristi kao dopuna, što povećava točnost i efikasnost pregleda.

Zašto ga žene i dalje izbjegavaju? Za početak zbog nedovoljne informisanosti. Mnoge žene ne znaju razliku između PAPA testa i HPV testiranja, niti znaju da se radi o različitim analizama koje se mogu raditi istovremeno, zatim strah od rezultata jer postoji zabrinutost šta znači biti 'HPV pozitivna', iako je riječ o vrlo čestom virusu koji često prolazi sam od sebe, posebno kod mlađih žena.

HPV je spolno prenosiv virus, i iako infekcija ne znači promiskuitet, mnoge žene se osjećaju nelagodno da razgovaraju o tome, pa radije izbjegavaju test."

Radiofrekvencijsko uklanjanje kondiloma zvuči kao visoka tehnologija – koliko je zapravo pristupačno i koliko traje oporavak?

"Radiofrekvencija je dostupna u brojnim ginekološkim, dermatovenerološkim i urološkim ordinacijama. U ginekologiji ju često koristimo za uklanjanje kondiloma što su u svojoj biti benigne izrasline koju su uzrokovane infekcijom niskoonkogenim sojevima HPV virusa. U većini slučajeva dovoljan je jedan tretman, ali kod većih ili upornijih promjena potrebna je dodatna intervencija.

Prednosti metode su precizno uklanjanje sa minimalnim oštećenjem okolnog tkiva, niska stopa recidiva (uz odgovarajuće praćenje i tretman partnera), mogućnost izvođenja u lokalnoj anesteziji te minimalna nelagodnost i brz oporavak koji traje između 7 i 10 dana.

Većinina pacijentica se može vratiti svakodnevnim aktivnostima vrlo brzo, često već nakon 24–48 sati. Savjetuje se izbjegavanje spolnih odnosa barem 2 tjedna kako bi došlo do potpune epitelizacije tretiranog područja. Komplikacije su rijetke, a pravilno izvođena procedura obično ne ostavlja ožiljke."

Koji su najveći mitovi o spolno prenosivim bolestima koji i dalje koče žene u traženju pomoći?

"Iako se o spolno prenosivim bolestima (SPB) danas mnogo više govori nego ranije, brojne zablude i dalje utječu na to da žene odbijaju potražiti pomoć. Neki mitovi su duboko ukorijenjeni i stvaraju nepotreban osjećaj stida, straha ili čak krivnje – poput uvjerenja da se infekcije događaju isključivo neodgovornim osobama, da su žene zaštićene ako koriste kontracepcijske tablete, da odsustvo simptoma znači i odsustvo infekcije ili da je testiranje sramotno.

Važno je razbijati takve predrasude jer stigma i dezinformacije direktno doprinose kašnjenju u postavljanju dijagnoze, razvoju komplikacija poput neplodnosti, kroničnih infekcija, pa čak i karcinoma – primjerice neliječenih infekcija HPV-om."

Šta mislite o trendu da se žene u našem društvu sve više oslanjaju na internet umjesto na stručno mišljenje kada je riječ o reproduktivnom zdravlju?

"U posljednjih desetak godina svjedoci smo trenda da se žene, a pogotovo mlađe generacije, sve više oslanjaju na internet kao primarni izvor informacija o svom reproduktivnom zdravlju. Ova pojava ima i dobre i loše strane. Jedna od pozitivnih strana je informiranost i osnaživanje žena da postavljaju pitanja, prepoznaju simptome i potraže pomoć. Međutim, negativne strane su mitovi, strahovi i pogrešni zaključci.

Riješenje tog problema bi bio dijalog umjesto osude. Umjesto da kritiziramo žene koje traže informacije online, kao stručnjaci moramo ponuditi stručne, jasne i dostupne izvore. Edukacija mora biti dio suvremenog ginekološkog pristupa – ne samo pregled, već i razgovor."

Koji su najveći psihološki izazovi parova koji se danas bore s neplodnošću?

"Najčešći psihološki izazovi parova koje se bore s neplodnošću bi bili osjećaj krivice i srama, društvena stigatizacija, poremećaj odnosa i intimnosti, anksioznost, depresija i izolacija.

Liječnici, osobito ginekolozi i specijalisti za reproduktivnu medicinu, imaju ključnu ulogu – ne samo u postavljanju dijagnoze i provođenju terapije, već i kao prva linija emocionalne podrške. Vrlo je važna empatična komunikacija, edukacija, multidisipliran pristup uz suradnju s psiholozima te kontinuitet brige o neplodnom paru."

Smatrate li da u Bosni i Hercegovini postoje dovoljni resursi i edukacija za ginekologe da odgovore na sve složenosti savremene ginekologije?

"Izuzetno se brzo razvija, ne samo u dijagnostici i terapiji, već i u pristupu pacijenticama, multidisciplinarnom radu i razumijevanju psihosocijalnih faktora.

U tom kontekstu, postavlja se pitanje: imamo li u Bosni i Hercegovini dovoljno resursa i edukacije da odgovorimo na te zahtjeve? Stručni kadar postoji, ali sistemska podrška često izostaje. BiH ima brojne kvalitetne i motivirane ginekologe, uključujući i mlađe generacije koje pokazuju visok interes za subspecijalizacije i nove tehnologije. Međutim, veliki izazov predstavlja nedovoljna institucionalna podrška za kontinuiranu edukaciju koja je vrlo često ograničena budžetima, administrativnim preprekama ili nedostatkom vremena zbog preopterećenosti kliničkim radom.

Tehnologija i protokoli su dostupni, ali neravnomjerno. Napredna oprema (kolposkopi, ultrazvuk visoke rezolucije, laboratorijska dijagnostika) postoji u većim kliničkim centrima, ali je nedovoljno dostupna u manjim sredinama.

Pristup novim terapijama, vodičima dobre prakse (guidelines), kao i multidisciplinarnom pristupu (onko-ginekologija, reproduktivna medicina) često zavisi od mjesta rada i lokalne infrastrukture."

Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima ste se suočili u radu s najkompliciranijim slučajevima, i kako ste uspjeli pronaći rješenja tamo gdje medicina često ostaje bez odgovora?

"U mojoj praksi najzahtjevniji slučajevi nisu nužno bili oni s najrjeđim dijagnozama, već oni gdje medicina ne nudi brza rješenja, a pacijentica očekuje nadu. Upravo tada se otkrije koliki su izazovi u ginekologiji, ne samo klinički, već i ljudski. Kao primjer mogu navesti takozvanu idiopatsku neplodnost kad se ne pronađe točan uzrok neplodnosti, a ipak ne dolazi do trudnoće, zatim teške maligne bolesti kod mladih žena koje u praksi nažalost sve češće susrećemo. 

Rješenje? Vrijeme, empatija i strpljenje. Nekad je potrebno više razgovora nego pregleda, ali kad se uspostavi povjerenje, mogućnosti za dobar ishod su veće – čak i kad medicina nije svemoguća", ističe dr. Alilović u razgovoru za Čuvajzdravlje.ba, uz poruku da zdravlje počinje informiranošću, a održava se povjerenjem i redovnim pregledima.