Bolest za koju smo mislili da pripada prošlosti i dalje postoji: Ovo su najnoviji podaci o kugi

Kuga i dalje postoji u prirodi, a povremeno se registruju i slučajevi među ljudima. Najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije, koji obuhvataju period od 2019. do kraja 2025. godine, pokazuju da se bolest i dalje pojavljuje u različitim dijelovima svijeta. 

Prema podacima SZO, u navedenom periodu prijavljeno je 3.860 sumnjivih slučajeva kuge, od kojih je 2.646 laboratorijski potvrđeno. Zabilježena su i 423 smrtna ishoda.

Potvrđeni slučajevi evidentirani su u Demokratskoj Republici Kongo, Keniji, Madagaskaru, Ugandi, Kini i Mongoliji, dok su sumnje na bolest prijavljivane i u Brazilu, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ekvadoru. Važno je naglasiti da izostanak prijavljenih slučajeva u nekoj zemlji ne znači nužno da u njenoj prirodi nema bakterije koja uzrokuje kugu. 

Slučaj iz Rusije ponovo otvorio pitanje kuge

Pažnju javnosti nedavno je privukao i slučaj iz Sibira. Mlada zaposlenica Instituta za istraživanje kuge u Irkutsku preminula je nakon razvoja teške upale pluća.

Ruski mediji naveli su da je 28-godišnja Darija Šipilova kolegama rekla kako je tokom rada razbila epruvetu u kojoj su se nalazile žive bakterije. Nakon toga joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, zbog čega je hospitalizovana i priključena na respirator. 

Ipak, ruske zdravstvene vlasti nisu potvrdile da je njena smrt bila posljedica kuge. Rospotrebnadzor je saopćio da kod žene nije potvrđen mikroorganizam povezan s njenim radnim mjestom te da se slučaj za sada vodi kao upala pluća čiji uzrok nije utvrđen. 

Zbog mogućeg rizika, zdravstvene službe su ipak reagovale oprezno. Pod nadzor je stavljeno gotovo 200 osoba koje su mogle biti u kontaktu sa ženom, a pojedine zdravstvene ustanove uvedene su u karantin. Prema dostupnim informacijama, kontakti nisu imali simptome, a njihovi testovi bili su negativni. Pokrenuta je i istraga o tome jesu li u laboratoriji poštovane sigurnosne procedure. 

Kako se kuga prenosi?

Uzročnik bolesti je bakterija Yersinia pestis, koja prirodno cirkuliše među određenim vrstama malih sisara i njihovim buhama.

Ljudi se najčešće mogu zaraziti nakon ujeda zaražene buhe, kontakta sa zaraženim životinjama ili njihovim tkivom i tjelesnim tečnostima. Kod plućnog oblika postoji dodatni rizik jer se infekcija može prenijeti kapljicama iz disajnih puteva zaražene osobe. 

Kuga se može pojaviti u nekoliko oblika. Bubonska kuga najčešće se povezuje s visokom temperaturom, slabošću i karakterističnim bolnim oticanjem limfnih čvorova.

Ako bakterija dospije u krvotok, može nastati septikemijska kuga, dok širenje na pluća dovodi do pneumoničnog oblika bolesti. Upravo se pneumonična kuga smatra posebno opasnom zbog mogućnosti brzog pogoršanja i prenosa s čovjeka na čovjeka. 

Kod neliječene pneumonične kuge stanje se može pogoršati veoma brzo. Prema podacima SZO navedenim u izvoru, inkubacija u pojedinim slučajevima može trajati svega oko 24 sata, nakon čega se ozbiljni simptomi mogu razviti u vrlo kratkom periodu. 

Danas postoji efikasan način liječenja

Za razliku od vremena velikih historijskih epidemija, savremena medicina ima način da se izbori s ovom bakterijskom infekcijom.

Kuga se liječi antibioticima, a rano započinjanje terapije izuzetno je važno. Pravovremeno prepoznavanje bolesti, izolacija pacijenta i praćenje osoba koje su bile u kontaktu s oboljelim omogućavaju zdravstvenim službama da ograniče širenje infekcije. 

Zbog toga današnja pojava pojedinačnih slučajeva ne znači automatski opasnost od pandemije kakvu je svijet poznavao u srednjem vijeku. Ipak, pneumonični oblik zahtijeva brzu reakciju upravo zbog mogućnosti prenosa među ljudima. 

Crna smrt odnijela milione života

Kuga je kroz historiju izazvala nekoliko velikih pandemija, a najpoznatija je Crna smrt, koja je sredinom 14. stoljeća zahvatila Evropu, Aziju i sjevernu Afriku.

Broj žrtava nije moguće precizno utvrditi, ali Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je samo u Evropi od posljedica ove pandemije umrlo više od 50 miliona ljudi. U vremenu kada nisu postojali antibiotici niti savremeno razumijevanje načina širenja zaraznih bolesti, epidemije su pustošile čitave gradove. 

Gdje se kuga i danas pojavljuje?

Prirodna žarišta bakterije Yersinia pestis postoje na svim kontinentima osim Australije i Okeanije. To znači da bakterija može opstajati među divljim životinjama i buhama čak i u područjima u kojima godinama nisu zabilježeni slučajevi kod ljudi. 

Najveći broj slučajeva kod ljudi od devedesetih godina bilježi se u Africi, posebno u Demokratskoj Republici Kongo i na Madagaskaru. Na Madagaskaru se bubonska kuga pojavljuje gotovo svake godine, posebno tokom sezone koja traje od septembra do aprila. Epidemije su zabilježene i u dijelovima Azije i Južne Amerike. 

Kako se smanjuje rizik?

Prevencija prije svega podrazumijeva izbjegavanje kontakta sa zaraženim životinjama, njihovim tkivom i tjelesnim tečnostima, kao i zaštitu od ujeda buha u područjima gdje postoji prirodno žarište bolesti.

SZO posebnu pažnju posvećuje kontroli buha i glodara, ali upozorava da suzbijanje buha treba prethoditi kontroli glodara, jer bi njihovim naglim uklanjanjem buhe mogle potražiti druge domaćine.

Za opću populaciju trenutno se ne preporučuje vakcinacija protiv kuge. Ona se razmatra za određene grupe s povećanim rizikom, poput laboratorijskog osoblja koje može biti izloženo bakteriji i pojedinih zdravstvenih radnika. 

Ako se pojavi epidemija, zdravstvene službe nastoje što prije pronaći izvor infekcije, izolovati oboljele, pratiti njihove kontakte, provesti laboratorijska testiranja i po potrebi osobama koje su bile izložene dati preventivnu terapiju antibioticima. 

Iako ime „Crna smrt“ i danas zvuči zastrašujuće, savremena medicina napravila je ogromnu razliku. Kuga više nije neizlječiva bolest srednjeg vijeka, ali ostaje ozbiljna infekcija koja zahtijeva brzo prepoznavanje i liječenje.