Šetnja bi mogla usporiti kognitivni pad: Naučnici izdvojili broj koraka koji se posebno ističe

Novo istraživanje pokazalo je da se veći broj dnevnih koraka povezuje sa sporijim slabljenjem pamćenja i drugih moždanih funkcija.

Prema rezultatima studije objavljene u naučnom časopisu Nature Medicine, posebno zanimljiva povezanost uočena je kod osoba koje su dnevno prelazile između 5.000 i 7.500 koraka. Kod njih je kognitivni pad bio odgođen za prosječno sedam godina u odnosu na osobe koje su se manje kretale.

Istraživači su, s druge strane, zabilježili da je i umjerenija aktivnost povezana s određenim koristima. Kod osoba koje su pravile između 3.000 i 5.000 koraka dnevno, kognitivno propadanje bilo je odgođeno za približno tri godine.

Rezultati su posebno značajni za starije osobe kod kojih je prisutan povišen nivo amiloida beta, proteina koji se povezuje s razvojem Alzheimerove bolesti.

Istraživanje je trajalo gotovo deset godina

Studiju su proveli istraživači iz zdravstvenog sistema Mass General Brigham, a analizirani su podaci 296 osoba u dobi od 50 do 90 godina koje su učestvovale u Harvard Aging Brain Study.

Na početku istraživanja nijedan učesnik nije imao izražene kognitivne poteškoće. Naučnici su pomoću PET snimanja pratili nivoe amiloida beta i tau proteina u mozgu, dok su dnevnu fizičku aktivnost mjerili pedometrima koje su učesnici nosili na pojasu.

Kognitivne sposobnosti testirane su jednom godišnje, a period praćenja trajao je od dvije do 14 godina. Prosječno su učesnici praćeni nešto više od devet godina.

Kod dijela ispitanika ponovljena su i snimanja mozga kako bi se pratilo eventualno nakupljanje tau proteina, koji se također povezuje s Alzheimerovom bolešću.

Zašto je broj koraka važan?

Naučnici su primijetili da se povezanost između fizičke aktivnosti i sporijeg kognitivnog pada uglavnom odnosila na osobe koje su već na početku istraživanja imale povišen nivo amiloida beta.

Kod njih je veći broj dnevnih koraka bio povezan i sa sporijim nakupljanjem tau proteina. Statističke analize ukazale su da bi upravo taj proces mogao objasniti značajan dio povezanosti između kretanja i očuvanja kognitivnih sposobnosti.

Kod učesnika s niskim početnim nivoom amiloida beta nije zabilježen značajniji kognitivni pad, pa ni jasna povezanost s brojem dnevnih koraka.

Neurolog Jasmer Čatval, jedan od autora istraživanja, smatra da rezultati pomažu objasniti zašto se kod nekih osoba s ranim biološkim pokazateljima Alzheimerove bolesti simptomi razvijaju sporije nego kod drugih.

Prema njegovim riječima, način života mogao bi imati značajnu ulogu u najranijim fazama bolesti, što otvara mogućnost da se pravovremenim promjenama uspori pojava kognitivnih poteškoća.

Kognitivna neurologinja Vej Jing Vendi Jau, prva autorica studije, naglasila je da i manja povećanja fizičke aktivnosti mogu biti značajna.

Da li je potrebno napraviti 10.000 koraka dnevno?

Rezultati istraživanja mogli bi biti ohrabrujući za osobe koje ne uspijevaju ostvariti često spominjani cilj od 10.000 koraka dnevno.

U istraživanju se najveća povezanost sa sporijim kognitivnim padom pokazala kod osoba koje su pravile između 5.000 i 7.500 koraka. Iznad tog broja nije uočeno dodatno usporavanje kognitivnog propadanja.

Ipak, važno je naglasiti da istraživanje nije dokazalo da hodanje direktno sprečava Alzheimerovu bolest ili da samo po sebi može zaustaviti slabljenje pamćenja.

Profesorica biološke psihologije Eef Hogervorst sa Univerziteta Loughborough, koja nije učestvovala u istraživanju, ukazala je na nekoliko ograničenja. Uzorak ispitanika bio je relativno mali, a većinu su činili visokoobrazovani bijelci iz Sjedinjenih Američkih Država. Zbog toga rezultate treba oprezno tumačiti i ne mogu se automatski primijeniti na sve populacije.

Također, osobe koje više hodaju često imaju i druge zdravije životne navike. Moguće je da se zdravije hrane, manje puše i imaju bolje kardiovaskularno zdravlje, što također može utjecati na funkciju mozga.

Postoji i mogućnost da su rane promjene povezane s bolešću utjecale na smanjenje fizičke aktivnosti, a ne samo obrnuto.

Naučnici planiraju nova istraživanja

Istraživači žele dodatno ispitati koji oblici fizičke aktivnosti imaju najveći značaj za očuvanje kognitivnih sposobnosti. Posebno će se baviti intenzitetom hodanja i dugoročnim obrascima kretanja.

Planiraju i detaljnije proučiti biološke procese koji povezuju fizičku aktivnost sa sporijim nakupljanjem tau proteina u mozgu.

Budući rezultati mogli bi poslužiti kao osnova za klinička ispitivanja koja bi provjerila može li redovno vježbanje zaista usporiti kognitivni pad kod osoba s povećanim rizikom od Alzheimerove bolesti.

Do tada, svakodnevna šetnja ostaje jednostavan način da se poveća fizička aktivnost, uz brojne poznate koristi za opće zdravlje.