Tehnika prazne stolice: jednostavna metoda za izražavanje potisnutih emocija

Ovu tehniku su razvili Fritz i Laura Perls sredinom 20. stoljeća, a i danas se koristi u savremenoj psihoterapiji zbog svoje jednostavnosti i učinkovitosti.

Suština tehnike ogleda se u tome da osoba sjedne naspram prazne stolice i zamisli da se na njoj nalazi neko s kim ima nedovršen odnos – bilo da se radi o bliskoj osobi, autoritetu, preminulom članu porodice ili čak nekom aspektu vlastite ličnosti (npr. „unutrašnje dijete“ ili unutrašnji kritičar). Klijent vodi razgovor s tom zamišljenom figurom, često mijenjajući mjesta i odgovarajući sam sebi iz perspektive te druge strane.

Ova metoda omogućava izražavanje emocija koje često ostanu neizrečene: ljutnje, tuge, krivice, razočarenja ili ljubavi. Upravo zbog toga se koristi u radu s:

• nezavršenim emocionalnim odnosima, posebno kada osoba s kojom se želi razgovarati više nije prisutna (npr. zbog smrti ili prekida kontakta);
• unutrašnjim konfliktima, gdje osoba prepoznaje sukobljene dijelove sebe (npr. želju i strah, razum i emociju);
• emocionalnim blokadama, koje sprječavaju jasno izražavanje osjećaja u svakodnevici.

Kroz ovu tehniku, klijent postaje svjestan svojih stvarnih osjećaja, stavova i potreba, čime se otvara prostor za emocionalno olakšanje, dublje razumijevanje sebe i mogućnost zatvaranja “otvorenih pitanja”.

Međutim, iako izgleda jednostavno, ova tehnika može biti vrlo intenzivna. Preporučuje se da se provodi uz stručno vodstvo psihoterapeuta, posebno ako uključuje teme tuge, traume ili duboko potisnutih emocija.

U istraživanjima, uključujući rad sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2019), klijenti su izvijestili o osjećaju olakšanja, većem samorazumijevanju i boljoj sposobnosti da zatvore emocionalna poglavlja svog života. Uspješnost tehnike uveliko ovisi o kvaliteti odnosa između terapeuta i klijenta, terapeutskoj vještini, te spremnosti osobe da uđe u kontakt sa sobom.

Tehnika prazne stolice, iako naizgled jednostavna, ostaje moćan alat za svakoga ko želi bolje razumjeti svoje emocije, izraziti ono što je ostalo neizrečeno i krenuti dalje s većom jasnoćom i unutrašnjim mirom.