Kako preživjeti gubitak voljene osobe: Šta nam kaže psihologija?

Psihološke reakcije na smrt bliske osobe su univerzalne, ali i duboko individualne.

Tri faze tugovanja

Stručnjaci najčešće opisuju tugovanje kroz tri osnovne faze: izbjegavanje, suočavanje i oporavak.

Izbjegavanje – u prvim danima nakon gubitka javlja se šok, nevjerica i emocionalna obamrlost. Mozak pokušava zaštititi osobu od prevelike boli.

Suočavanje – emocije se javljaju punom snagom. Tuga, ljutnja, krivnja, zbunjenost i bespomoćnost. Mnogi u ovom periodu imaju problema sa spavanjem, apetitom i koncentracijom.

Oporavak – bol ne nestaje, ali se uči s njom živjeti. S vremenom se tuga transformira u sjećanje, a osoba nalazi nove izvore smisla.

Tugovanje nije bolest – ali može postati

U većini slučajeva tuga je prirodan proces. Međutim, ako traje predugo i onemogućava normalno funkcionisanje, može preći u komplicirani poremećaj tugovanja ili čak u depresiju. Tada je preporučljivo potražiti stručnu pomoć.

Nema "pravog" načina tugovanja

Način tugovanja zavisi od:

• bliskosti odnosa
• načina na koji je osoba umrla (iznenadna smrt, dugotrajna bolest, samoubistvo)
• ličnih karakteristika i prethodnih trauma
• porodične i kulturne sredine

Na primjer, gubitak djeteta se smatra najtežim oblikom tugovanja. Kod samoubistva često dominiraju krivnja i pitanja "zašto". Iznenadne smrti ostavljaju osobu bez mogućnosti da se pripremi, što dodatno otežava oporavak.

Kako sebi pomoći?

Prihvatite tugu – ne potiskujte emocije, ne požurujte se.

Razgovarajte – s porodicom, prijateljima, terapeutom.

Zapišite osjećanja – vođenje dnevnika može biti terapeutski.

Brinite o sebi – spavajte, jedite redovno, krećite se.

Ne uspoređujte se s drugima – svako nosi tugu na svoj način.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako ni nakon 6 mjeseci ne dolazi do poboljšanja ili se osjećaji pogoršavaju (posebno ako su prisutne suicidalne misli), ne treba oklijevati.

Psihoterapija može pomoći da se osoba nosi s traumom, bez obzira na to koliko je vremena prošlo.