sindrom petar pana

Dječak u tijelu odraslog muškarca? Šta je to 'Petr Pan' današnjice?

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Foto: Pinterest
"Sindrom Petra Pana" je popularni psihološki izraz koji opisuje odrasle osobe koje ne mogu ili ne žele preuzeti odgovornosti vezane za zrelost.

Pojam je prvi skovao Dr. Dan Kiley 1983. godine u svojoj knjizi The Peter Pan Syndrome: Men Who Have Never Grown Up.

Iako nije službeno priznata dijagnoza (niti postoji u DSM‑5 ili WHO klasifikaciji), ovaj koncept opisuje obrazac ponašanja karakterističan po emocionalnoj nezrelosti, izbjegavanju obaveza i teškom ulasku u odraslu fazu života.

Koje osobine obično nosi ovaj sindrom?

Izvorni opis Dr. Kileyja iz 1997. godine navodi sedam karakterističnih simptoma sindroma Petra Pana:

  • Emocionalna paraliza – prigušeni ili neprikladno izraženi osjećaji
  • Sporost i odugovlačenje – apatija, odgađanje obaveza, kašnjenje
  • Socijalni izazovi – teškoće u uspostavljanju i održavanju odnosa
  • Izbjegavanje odgovornosti – otpor prema obavezama poput karijere, financija, veze
  • Teškoće u odnosu s majkama – pretvaranje partnerica u „majčinske figure“
  • Problemi s muškim autoritetima – udaljenost ili otpor prema uticaju oca
  • Komplikovani seksualni odnosi – strah od odbacivanja i potreba za ovisnim partnerima 

Za mnoge su ti opisi zasnovani na zastarjelim rodnim stereo­ti­pima, no danas se ističe da sindrom može zahvatiti bilo koga bez obzira na spol.

Prema stručnjacima poput Dr. Patricka Cheathama i izvještajima Healthline-a, osobe sa sindromom Petra Pana često pokazuju:

  • Slabu motivaciju i loše radne navike, često mijenjaju poslove ili ih napuštaju kad stvari postanu teške
  • Nedostatak dugoročnih planova, impulzivnu potrošnju i nevezanost za finansijsku odgovornost
  • Odbijanje rasprave o vezama, izbjegavanje etiketiranja i emotivne neodređenosti 
  • Raspoloženje karakterizirano neodgovornošću, traženjem izgovora, nevoljom za ličnim razvojem i očiglednim izbjegavanjem odgovornosti 

Šta doprinosi razvoju ovog obrasca ponašanja?

Istraživanja ukazuju na nekoliko ključnih uzroka:

  • Prenaglašen ili prezaštićujući roditeljski stil, gdje dijete nikad nije naučeno suočiti se s posljedicama svojih izbora
  • Prekomjerna zaštita, zbog koje dječje okruženje ne priprema za samostalnost i zrelost 
  • Nizak osjećaj vlastite vrijednosti, strah od neuspjeha i trauma iz djetinjstva kao oblik bijega u bezbrižnost djetinjstva AFA Education BlogBetterHelpArbor Wellness
  • Kultura idealizacije mladosti, prisutna u medijima, često odgađa ili obesmišljava pojam odrastanja

Kako pomoći sebi ili bližnjima?

Iako nije formalna dijagnoza, postoje načini da se prepozna i adresira ovaj obrazac:

Psihoterapija — posebno kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) može pomoći u prepoznavanju izbjegavanja odgovornosti i usvajanju zrelijih strategija.

Rad na emocionalnoj zrelosti — uključuje preuzimanje odgovornosti, učenje financijske samostalnosti i razvoj samopouzdanja.

Zdravi odnosi — partneri često nehotice potiču ovakav obrazac (tzv. "Wendy sindrom") pomažući previše, što ohrabruje pasivnost kod druge osobe Cleveland ClinicGoodTherapy.

"Sindrom Petra Pana" nije klinička dijagnoza, ali predstavlja korisnu metaforu za obrazac isključivanja iz odraslog života. Odraslost uključuje i izazove i rast, većina ljudi se na putu zrelosti, barem povremeno, osjeća izgubljeno. Međutim, kada neko uporno izbjegava obaveze i veze, to može ukazivati na dublju potrebu za podrškom i promjenom.

© Copyright 2005. - 2025. Radio M Media Group.
Sva prava zadržana.
Dizajn i programiranje: Lampa.ba