Proteinski proizvodi sve su popularniji među mladima: Mogu li zaista ugroziti zdravlje?

Reklamiraju se kao pomoć pri izgradnji mišića, mršavljenju i zdravijem načinu života, a pojedini proizvodi namijenjeni su čak i djeci. Ipak, postavlja se pitanje da li su ovakvi dodaci ishrani zaista potrebni i može li pretjerivanje s proteinima imati posljedice po zdravlje.

Proteini su neophodni za normalno funkcionisanje organizma. Učestvuju u izgradnji i obnovi tkiva, stvaranju enzima i antitijela, a posebno su važni tokom rasta i razvoja. Međutim, to ne znači da ih je potrebno unositi kroz posebne proizvode.

Prema istraživanju Univerziteta Michigan iz 2024. godine, gotovo polovina roditelja čija su djeca uzrasta od 13 do 17 godina navela je da su njihovi tinejdžeri tokom prethodne godine koristili proteinske proizvode. Dječaci su ih češće uzimali zbog sporta i želje za većom mišićnom masom, dok su djevojčice navodile uravnoteženiju ishranu i mršavljenje kao razloge.

Popularnost ovih proizvoda prati i rast tržišta. U Njemačkoj je, prema podacima Statista portala, maloprodaja proteinskih proizvoda za fitnes od marta 2024. do marta 2025. godine zabilježila rast prihoda od približno 25 posto.

Koliko proteina nam je potrebno?

Količina proteina koju organizam treba zavisi od dobi, tjelesne težine, zdravstvenog stanja i nivoa fizičke aktivnosti. Njemačko društvo za ishranu preporučuje da zdrave odrasle osobe dnevno unose oko 0,8 grama proteina po kilogramu tjelesne težine.

To znači da bi osoba teška 65 kilograma trebala unijeti približno 52 grama proteina dnevno. Takva količina može se osigurati uobičajenom, raznovrsnom ishranom, bez potrebe za proteinskim prahom ili posebnim napicima.

Proteini se nalaze u brojnim namirnicama koje svakodnevno koristimo. Jaja, mliječni proizvodi, riba, meso, mahunarke, orašasti plodovi i integralne žitarice mogu biti dio jelovnika koji zadovoljava potrebe organizma.

Tokom adolescencije potrebe za proteinima nešto su veće zbog rasta i razvoja. Preporuka za ovu dobnu grupu iznosi oko 0,9 grama po kilogramu tjelesne težine. Ipak, ni tinejdžerima nisu automatski potrebni dodaci ishrani.

Istraživanje provedeno u Njemačkoj između 2015. i 2017. godine pokazalo je da djeca i adolescenti često unose više proteina nego što im je potrebno. Prema rezultatima, približno polovina djece uzrasta od šest do 17 godina svakodnevno je unosila više nego dvostruko veću količinu od preporučene.

Može li previše proteina napraviti problem?

Proteini su važni za zdravlje, ali njihov pretjeran unos nije bez rizika. Njemačko društvo za ishranu upozorava da dugoročno prekomjerno unošenje proteina može imati neželjene posljedice.

Pojedina istraživanja ukazuju na povezanost visokog unosa proteina, posebno onih životinjskog porijekla, s većim rizikom od prekomjerne tjelesne težine u kasnijem životu. Kod neke djece zabilježen je i raniji početak puberteta.

Posebnu pažnju treba obratiti na zdravlje bubrega. Prilikom razgradnje proteina nastaje urea, koju organizam izlučuje putem mokraće. Bubrezi imaju važnu ulogu u ovom procesu, a prevelik unos proteina može predstavljati dodatno opterećenje, naročito kod osoba koje već imaju probleme s bubrezima ili ne unose dovoljno tečnosti.

Zbog toga nije dobro povećavati unos proteina bez jasnog razloga, posebno kada je riječ o djeci i adolescentima.

Proteini mogu pomoći u izgradnji mišića, ali nisu čarobno rješenje

Osobama koje redovno treniraju proteini su važni za oporavak, očuvanje i izgradnju mišićne mase. Njihove potrebe mogu biti veće u odnosu na osobe koje se manje kreću, ali količina zavisi od intenziteta treninga i ciljeva.

Prema preporukama Njemačkog društva za ishranu, sportisti koji treniraju više od pet sati sedmično mogu imati potrebu za unosom od 1,2 do 2 grama proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno. Takav unos treba rasporediti kroz više obroka.

Ipak, veća količina proteina sama po sebi ne garantuje bolje rezultate. Kada je riječ o mršavljenju, proteini mogu doprinijeti osjećaju sitosti, ali ukupna energetska ravnoteža i dalje ima važnu ulogu. Drugim riječima, važno je koliko kalorija unosimo, a koliko ih trošimo.

Jesu li biljni proteini jednako vrijedni?

Proteini se mogu dobiti iz namirnica životinjskog i biljnog porijekla. Iako biljni izvori pojedinačno mogu sadržavati manje određenih esencijalnih aminokiselina, raznovrsna ishrana može osigurati sve potrebne nutrijente.

Mahunarke, integralne žitarice i orašasti plodovi, osim proteina, sadrže i vlakna, vitamine, minerale i nezasićene masne kiseline. Upravo zbog toga Njemačko društvo za ishranu preporučuje da se povećan unos proteina prvenstveno oslanja na biljne izvore.

Raznovrsnost u ishrani važnija je od oslanjanja na jedan proizvod ili jednu grupu namirnica.

Proteinski prah može imati i neželjene posljedice

Proteinski proizvodi često sadrže dodatne sastojke, poput zaslađivača, aroma, šećera i različitih aditiva. Njihov sastav razlikuje se od proizvoda do proizvoda, zbog čega je važno pažljivo čitati deklaracije.

Dodatnu zabrinutost izazivaju nalazi Njemačke sportske visoke škole u Kelnu, koja je u pojedinim proizvodima namijenjenim izgradnji mišića pronašla doping supstance.

Kod mladih koji imaju problema s aknama, proteinski proizvodi na bazi mlijeka mogli bi dodatno pogoršati stanje kože. Moguće je da mliječni proteini utiču na procese povezane s proizvodnjom sebuma, ali jasna veza između konzumiranja ovih proizvoda i pojave akni još nije naučno potvrđena.

Još jedan problem može nastati ako proteinski napici i pločice zamijene uobičajene obroke. Na taj način mladi mogu unositi manje vlakana, zdravih masti, vitamina i drugih važnih nutrijenata.

Da li se isplati plaćati proizvode s oznakom "high protein"?

Proizvodi na kojima je posebno istaknut visok sadržaj proteina često su skuplji od sličnih namirnica. Istraživanje njemačkog centra za zaštitu potrošača iz 2022. godine pokazalo je da se viša cijena može odnositi i na namirnice koje prirodno sadrže proteine, poput sira, svježeg sira i napitaka od soje.

Stručnjaci ističu da ni osobe koje imaju povećane potrebe zbog fizičke aktivnosti ne moraju nužno koristiti posebne proteinske dodatke. U većini slučajeva potrebe se mogu zadovoljiti prilagođavanjem svakodnevne ishrane.

Proteinski proizvodi ipak mogu biti korisni u određenim situacijama, naprimjer kod osoba koje zbog alergija, problema sa žvakanjem ili gutanjem, probavnih tegoba ili slabog apetita teško unose dovoljno hrane.

Za većinu mladih ljudi, međutim, raznovrsna i uravnotežena ishrana ostaje najbolji način da organizam dobije potrebne proteine. Popularnost proteinskih proizvoda ne znači da su oni neophodni, a prije njihovog uvođenja u ishranu posebno je važno razmotriti stvarne potrebe organizma.