Unutrašnja inteligencija

Tihi kompas duše: Umjetnost slušanja intuicije!

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Tihi kompas duše: Umjetnost slušanja intuicije!
Foto: Freepik

U vremenu u kojem tražimo dokaze za sve što osjećamo i mjerimo gotovo svaku emociju, intuitivni glas u nama često ostaje potisnut.

Ipak, psihologija već odavno priznaje da intuicija nije nikakva mistična sila, već oblik brzog i nesvjesnog mišljenja koje se oslanja na iskustvo, opažanje i emociju.

Šta je zapravo intuicija?

Najjednostavnije rečeno, intuicija je sposobnost da nešto znamo ili osjetimo bez svjesnog logičkog zaključivanja. To nije puko “pogodi ili promaši”, nego proces u kojem naš mozak koristi ranije iskustvo, sjećanja i obrasce ponašanja da bi došao do procjene u djeliću sekunde.

Psiholog Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade, opisao je intuiciju kao dio Sustava 1 – brzog, automatskog i emocionalnog dijela mišljenja, nasuprot Sustavu 2, koji je spor, analitičan i racionalan.

Oba su nam potrebna, ali intuicija često reaguje prva – pogotovo u situacijama koje su nam poznate, iako ih nismo svjesno analizirali.

Zašto se intuicija često pokaže tačnom

Naš mozak neprestano prikuplja informacije – ton glasa, izraze lica, govor tijela, energiju prostora. Većinu tih signala ne registrujemo svjesno, ali ih podsvijest pamti i povezuje. Kad se suočimo s nečim sličnim, javlja se osjećaj “ovo mi ne miriše dobro” ili “ovome mogu vjerovati”.

Upravo zato iskusni ljekari, terapeuti, učitelji ili roditelji često “osjete” kad nešto nije u redu, iako ne mogu odmah objasniti zašto. Njihova intuicija je, u suštini, naučena i izbrušena iskustvom.

Intuicija u ljubavi i međuljudskim odnosima

Koliko puta smo rekli: “Znala sam da nešto nije u redu, ali nisam poslušala sebe”?
U odnosima, intuicija često prepoznaje ono što razum pokušava zanemariti – sitne kontradikcije u riječima, promjene u energiji, pogled koji ne odgovara tonu glasa.
Nije svaka sumnja opravdana, ali nije ni svaka intuicija “paranoja”. Ona je signal koji zaslužuje pažnju.

Psiholozi naglašavaju: intuicija ne daje konačne odgovore, nego pokreće unutrašnji dijalog. Kad je poslušamo, ne znači da odmah donosimo odluku – znači da istražujemo zašto se tako osjećamo.

Granica između intuicije i straha

Važno je razlikovati intuiciju od anksioznosti

Intuicija je mirna i tiha – samo “zna”.

Strah je glasan, napet i paničan – “šta ako pogriješim, šta ako izgubim?”.

Intuicija se javlja iz osjećaja povezanosti sa sobom, dok strah dolazi iz nesigurnosti i prethodnih rana.

Prepoznati razliku zahtijeva samosvijest, ali s vremenom postaje prirodno – kao kad naučiš slušati vlastito tijelo.

Kako razvijati intuiciju

  • Uspori. Kad stalno žuriš, ne možeš čuti tihi glas u sebi.
  • Vježbaj svjesnost. Obrati pažnju na osjećaje koji se javljaju u kontaktu s ljudima i situacijama.
  • Ne racionalizuj sve. Ako te nešto steže u stomaku, zastani. Ne moraš odmah imati objašnjenje.
  • Vjeruj sebi. Intuicija je oblik samopouzdanja – povjerenje u sopstvenu percepciju svijeta.