ADHD može skratiti životni vijek do 11 godina, pokazala su istraživanja
Neuro-razvojni poremećaji, poput ADHD-a, autizma i disleksije, utiču na mozak još od ranog razvoja. ADHD je najčešći – pogađa 8–10% djece i 2–5% odraslih.
Istraživanja pokazuju da odrasle osobe s ADHD-om mogu imati skraćen životni vijek do 11 godina u odnosu na osobe bez ovog poremećaja. To se često povezuje s većim rizicima od nezgoda, nesanice, mentalnih problema i drugih zdravstvenih komplikacija koje nisu adekvatno tretirane. Pravovremena dijagnoza i podrška mogu pomoći u smanjenju ovih rizika.
Osobe s ADHD-om imaju poteškoće s pažnjom, impulsivnošću i hiperaktivnošću, što može uticati na školu, posao i odnose.
Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma poput:
- teškoće koncentracije, zaboravnosti, nepažnje,
- nemira, pričljivosti,
- impulzivnosti (npr. prekidanje drugih).
Za dijagnozu simptomi moraju trajati najmanje šest mjeseci i ometati svakodnevno funkcionisanje. Nisu svi s ADHD-om hiperaktivni – neki imaju uglavnom teškoće s pažnjom.
Rodne razlike
Dječaci se češće dijagnosticiraju (do 4 puta), dok se kod djevojčica ADHD često prepozna kasnije, jer simptomi mogu biti “tiši” i više unutrašnji (npr. depresija).
Genetika i okruženje
ADHD ima nasljednu komponentu od 70–80%, ali nije vezan za jedan specifičan gen, već hiljade malih genetskih varijanti. Okruženje, poput podrške porodice, može olakšati simptome, ali ga ne uzrokuje.
