Bh. pčelar Delibašić o evropskoj gnjiloći: Može li zaraza pčelinjeg legla dospjeti u naš med?

Pčele, ove male, ali izuzetno važne radilice prirode, nezamjenjiv su dio ove ravnoteže. Njihova uloga u oprašivanju biljaka ključna je za funkcionisanje cijelog ekosistema, a njihovo zdravlje direktno utiče na kvalitetu meda i, samim tim, na zdravlje ljudi. U kontekstu sve izraženijih prijetnji njihovom opstanku, kao i rasta svijesti o važnosti kvaliteta pčelinjih proizvoda, sada je pravo vrijeme da započnemo razgovor o ovom pitanju.

Proljetne vrućine i buđenje prirode donose nove izazove za pčelare i pčele, podsjećajući nas na hitnost očuvanja prirodnih resursa.

Pčelari u BiH suočeni s brojnim problemima

Pčelarska industrija u Bosni i Hercegovini suočava se s mnogim izazovima. Klimatske promjene, širenje bolesti među pčelama, problemi s pesticidima, te konstantni ekonomski pritisak stavljaju na test kako pčelare, tako i kvalitetu pčelinjih proizvoda. Neosporno je da med već dugi niz godina zauzima posebno mjesto u narodnoj medicini i zdravoj ishrani, ali izazovi s kojima se pčelari suočavaju mogli bi ove godine ugroziti proizvodnju meda i opstanak pčelinjih zajednica u cijeloj regiji.

Mirsad Delibašić, predsjednik Udruženja pčelara “Pčela" Gradačac, prepoznaje ovu duboku povezanost između očuvanja prirode, zdravlja ljudi i budućnosti pčelarstva. U razgovoru s njim otkrivamo sve aspekte ove izazovne, ali izuzetno važne industrije, uključujući benefite meda za ljudsko zdravlje, rizike od bolesti pčela, ekološke pristupe u pčelarenju, ali i globalne prijetnje koje prijete njihovom opstanku i zdravlju. Svi ovi faktori neposredno utiču na kvalitet meda i opstanak pčelarstva u državi.

“Med je jedan od najzdravijih namirnica, jer sadrži gotovo sve komponente koje ljudski organizam koristi“, objašnjava Delibašić.

Osim što jača imunološki sistem, med pomaže u ubrzanju procesa zarastanja rana, poboljšanju probavnih funkcija, a može biti i prirodno sredstvo za čišćenje organizma. Također je poznat po svojim antimikrobnim i antiinflamatornim svojstvima.

Med je izvrstan izvor energije, a njegovi antioksidansi pomažu u obnovi oštećenih stanica, čime se potiče regeneracija i održavanje zdravlja. Međutim, iako ima brojne zdravstvene prednosti, Delibašić napominje kako je važno konzumirati med u umjerenim količinama.

“Preporučena dnevna doza je dvije do tri kašičice, jer prekomjerna konzumacija može povećati unos kalorija, što može biti problematično za osobe koje prate svoju tjelesnu masu ili imaju određene zdravstvene tegobe.”

Dugoročna konzumacija meda može imati specifične uticaje na organizam, pogotovo kod osoba sa dijabetesom ili prekomjernom težinom.

“Endokrinolozi ističu da osobe s dijabetesom ne bi smjele uzimati med na prazan želudac, jer to može negativno uticati na funkciju pankreasa. Manja količina meda nije kontraindicirana, ali dijabetičari moraju redovno pratiti nivo šećera u krvi i posavjetovati se s doktorom kako bi se izbjegle potencijalne komplikacije.”

Rizici od nepravilnog skladištenja meda

Naglašava kako med može trajati godinama ako se pravilno čuva, dok nepravilno skladištenje ozbiljno ugrožava njegovu kvalitetu.

“Med je prirodni proizvod koji, uz pravilno skladištenje, može zadržati svoja ljekovita svojstva na neodređeno vrijeme. Međutim, nepravilno skladištenje, poput izlaganja svjetlosti, vlazi ili visokom temperaturama, uništava enzime u medu i smanjuje njegovu vrijednost.”

Idealna temperatura za čuvanje meda je hladna i suha, dok je važno da posude budu dobro zatvorene kako bi se spriječila kontaminacija.

Uticaj bolesti pčela na kvalitet meda

Evropska gnjiloća (American Foulbrood ili Melissococcus plutonius) je ozbiljna bakterijska bolest koja zahvata pčelinje leglo — larve koje još nisu postale odrasle pčele. Bolest uzrokuje otapanje larvi unutar njihovih ćelija u košnici, a to često vodi do njihove smrti. Zaraza ne pogađa odrasle pčele, ona uzrokuje masovno propadanje pčelinjih zajednica, što može imati ozbiljne ekonomske i ekološke posljedice za pčelare.

Bakterija se prenosi unutar košnice, a bolest je vrlo zarazna, pa je važna prevencija i rana dijagnoza kako bi se spriječilo širenje. No, prema riječima Delibašića, rizik od kontaminacije meda je vrlo nizak, jer bakterija ne preživljava u samom medu, a proces proizvodnje meda obuhvata i čišćenje i filtriranje koje dodatno smanjuje mogućnost prijenosa.

"Med koji dolazi iz košnica zaraženih evropskom gnjiloćom ipak može biti podložan zakonskim regulativama koje zahtijevaju uništavanje zaraženih pčelinjih zajednica, čime se osigurava da ne dođe do kontaminacije hrane."

Evropska gnjiloća može biti fatalna za pčele, ali njen uticaj na med koji konzumiramo je minimalan, jer med u sebi ne sadrži bakteriju koja izaziva bolest. Međutim, problem nastaje kada pčelari zanemare higijenske mjere i ne liječe svoje pčele na vrijeme, što može dovesti do širenja zaraze.

Jedan od najvećih izazova za pčelare je i rastući broj bolesti koje napadaju pčele, poput varoe i američke truleži.

“Varoa je grinja koja može uništiti cijelu pčelinju zajednicu ako se ne tretira pravovremeno. Ako pčelar ne poduzme odgovarajuće mjere za kontrolu ove bolesti, zajednica može nestati“, napominje.

Slično tome, američka trulež, bolest koja pogađa pčelinje leglo, može uzrokovati potpuni kolaps pčelinje zajednice.

“Ukoliko se nađe zaražena pčela ili leglo, veterinarske inspekcije nalažu uništavanje cijele zajednice, uključujući spaljivanje svih pčelinjih okvira i opreme, što pčelarima može uzrokovati velike gubitke. Ove bolesti direktno utiču na kvalitet meda, jer zaraženi pčelinji proizvodi neće moći zadržati svoju ljekovitost.”

Pčele na bolesti poput varoe ili američke truleži reaguju tako da varoa napada pčele, a ukoliko pčelar ne poduzme odgovarajuće mjere za suzbijanje ove grinja, pčele će napustiti zajednicu. Ovo je ozbiljan problem s kojim se suočavaju pčelari u BiH.

“Američka trulež je bolest koja pogađa poklopljeno i nepoklopljeno pčelinje leglo, a uzročnik je bakterija Paenibacillus larvae. U nepovoljnim uslovima, ova bakterija formira izuzetno otporne spore koje mogu preživjeti dugo vremena. Postoje i slučajevi evropske gnjiloće, koja predstavlja jednako ozbiljnu prijetnju pčelama.”

Kada je riječ o prijenosu ovih bolesti na ljude, važno je napomenuti da nijedna od bolesti koje pogađaju pčele nije zarazna za ljude.

Znakovi oboljenja

Prve znakove oboljenja pčelinjih zajednica iskusni pčelari mogu prepoznati prilikom redovnih pregleda košnica.

“Svaka bolest ima i simptome koji ukazuju na nju, a koji se manifestuju na samom ponašanju pčela, njihovom izgledu, izgledu pčelinjeg legla, tragovima i ostacima na saću i zidovima košnice i slično. Neke od pčelinjih bolesti moguće je ispješno liječiti, a neke se ne liječe već se pristupa radikalnim mjerama koje podrazumijevaju uništenje kompletne pčelinje zajednice. Najbolji način za prevenciju i sprečavanje pčelinjih bolesti jeste pridržavanje načela dobre pčelarske prakse.”

Prekomjerna upotreba pesticida i drugih hemijskih tretmana u voćarstvu i ratarstvu ozbiljno ugrožava pčele, uprkos njihovoj ključnoj ulozi u ekosistemu, posebno u procesu oprašivanja biljaka.

“Kako je poznato, Albert Einstein je izjavio da bi nestanak pčela sa planete značio da čovječanstvu preostaje samo četiri godine života. S obzirom na ovu ozbiljnost, kako bi se zaštitile pčele od štetnog uticaja pesticida, važno je da voćari, ratari i pčelari redovno održavaju zajedničke sastanke. Na tim sastancima dogovaraju kada je najpovoljnije vrijeme za primjenu pesticida, kako bi se minimizirao rizik za pčele i očuvala njihova vitalna uloga u prirodnom oprašivanju.”

Upotreba antibiotika u liječenju pčela strogo zabranjena

“Dozvoljeni su isključivo registrovani lijekovi koji ne ostavljaju rezidue u medu i drugim pčelinjim proizvodima, te koji nisu štetni ni za zdravlje pčelara, ni za konzumente pčelinjih proizvoda.”

Kako bi se smanjili negativni uticaji bolesti i osigurala kvaliteta proizvoda, ekološke metode pčelarenja postaju sve važnije. Delibašić ističe da ekološki pčelinjaci zahtijevaju striktan nadzor, jer u takvim pčelinjacima zabranjena je upotreba hemijskih tretmana i lijekova.

“Pčelari koji se odluče za ekološki pristup moraju osigurati da njihov med prođe kroz rigorozne analize prije nego što se stavi na tržište, čime se garantuje njegov visoki kvalitet i sigurnost za potrošače.”

Ekološke metode uključuju i preventivne mjere, poput izolacije matice kako bi se smanjila reprodukcija varoe.

“Da bi med bio priznat kao ekološki, prije stavljanja u prodaju mora proći razne analize. U ekološkoj proizvodnji meda, zabranjena je upotreba lijekova u preventivne svrhe, jer postoji velika mogućnost da se njihovi tragovi nađu u medu i vosku.”

Ove metode omogućuju pčelarima da smanje upotrebu hemikalija i osiguraju siguran, zdrav med za tržište.

Promjene u klimatskim uslovima imaju direktan uticaj na zdravlje pčela, jer porast temperatura i učestale padavine narušavaju njihov životni ciklus. Takve promjene olakšavaju širenje bolesti i štetnika koji ugrožavaju pčele.

“Smanjenje broja medonosnih pčela ima ozbiljne posljedice za poljoprivredu i cjelokupni ekosistem, a njihov nestanak mogao bi dovesti do značajnog smanjenja prinosa hrane.”

Svaki pojedinac može doprinijeti zaštiti pčela sadnjom biljaka koje ih privlače u svojim vrtovima, pri čemu je važno izbjegavati upotrebu pesticida.

“Postoji specifična opasnost za pčele od genetski modificiranih biljaka i njihovih pesticida, jer je poznato da upotreba takvih biljaka može imati štetne posljedice po pčele i širi ekosistem."

Alergijske reakcije na med i osjetljive grupe

Med je prirodni proizvod, ali, kao i mnoge druge tvari, može izazvati alergijske reakcije, posebno kod osjetljivih osoba. Delibašić naglašava da je med posebno rizičan za djecu mlađu od godinu dana, jer njihov probavni sistem nije dovoljno razvijen da bi se nosio s mogućim alergijama.

“Djeca koja imaju peludnu alergiju mogu biti osjetljiva na med koji potiče od specifičnih biljaka, što može izazvati probavne smetnje, uključujući grčeve.”

Međutim, alergije su vrlo rijetke, a sam med može biti i vrlo koristan, čak i za dijabetičare, jer se šećeri u medu prirodno apsorbiraju u tijelu i služe kao izvor energije za mozak i druge vitalne organe.

“Ipak, osobe koje boluju od dijabetesa trebaju biti oprezne i kontrolisati unos meda kako bi izbjegle negativne efekte na nivo šećera u krvi”, zaključuje Delibašić u razgovoru za naš medij.