Ovo je alat koji bi mogao pobijediti malariju jednom zauvijek

Naučnici sanjaju o tome da pobijede malariju uređivanjem DNK komaraca koji prenose bolest. Da li bi to moglo uspjeti?

Malarija svake godine ubije više od 608.000 ljudi. Dosadašnja dostignuća, poput mreža za krevete tretiranih insekticidom, značajno su smanjila smrtnost djece u dijelovima Afrike pogođenim ovim bolestima. Malarija se širi kada ljudi budu ubodeni od strane zaraženih komaraca ili drugih insekata.

Još 1960-ih godina, naučnici su počeli razmišljati o drugačijem pristupu: umjesto da se fokusiraju isključivo na ubijanje komaraca, mogli bi spriječiti širenje bolesti.

Od tada, privatni laboratoriji, univerziteti i vladine grupe uložili su stotine miliona eura u eksperimente s izmjenom DNK komaraca. Neki genetski zahvati čine komarce sterilnim, dok drugi sprječavaju da njihova potomstva prežive do odrasle dobi ili otežavaju parazitima da se razviju u komarcima.

“Koncept da se zapravo promijeni genom komarca kako bi postao nesklon parazitima predstavlja potpuni pomak u paradigmi,” kaže Jan Kolaczinski, stručnjak za malariju i kontrolu vektora pri Unitaid-u, organizaciji koja radi na poboljšanju dostupnosti lijekova u zemljama s nižim prihodima.

Rani testovi genetski modificiranih komaraca u Burkini Faso, Brazilu, Maleziji, Sjedinjenim Državama i drugdje pokazali su obećavajuće rezultate, smanjujući populaciju komaraca u tim područjima.

Međutim, neke vrste genetskog uređivanja izazivaju kontroverze. Ekološke organizacije godinama pozivaju na zabranu puštanja komaraca s “gene drive” tehnologijom, koja povećava šanse da izmijenjeni geni budu preneseni na potomstvo.

U novom izvještaju, Unitaid, koja djeluje u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tvrdi da je upravo ovaj pristup najperspektivniji za kraj bolesti koje prenose komarci.

Kod samoodrživog “gene drive” pristupa, promjene u genima komarca prenose se na 100% potomstva, što znači da bi se promjena mogla proširiti kroz populaciju dok potpuno ne zamijeni komarce koji prenose bolesti.

U najboljem scenariju, jedno puštanje modificiranih komaraca u prirodu moglo bi u konačnici učiniti malariju zastarjelom u regijama gdje je endemska, uključujući veći dio subsaharske Afrike.

“To bi nam omogućilo da kontrolišemo malariju na neviđenoj skali, jer bi komarci gotovo sami sebe kontrolisali,” kaže Kolaczinski. “Ovo smatramo Svetim Gralom.”

Korištenjem drugih metoda uređivanja gena, promjene u DNK bi nestale za nekoliko generacija, što znači da bi naučnici morali ponovo puštati izmijenjene komarce, što je skuplje.

Međutim, samoodrživi “gene drive” pristup nosi i svoje rizike. Trajna promjena genoma vrste komaraca može imati nepredviđene posljedice po ekosistem koje je teško predvidjeti.

Naučnici istražuju i druge, negenetske metode sprječavanja širenja bolesti, poput infekcije jaja komaraca bakterijom Wolbachia, koja smanjuje njihovu sposobnost reprodukcije i širenja bolesti kao što su denga, chikungunya i druge.

Istraživači i dalje razvijaju različite strategije kontrole komaraca, jer različite situacije zahtijevaju različite metode. Jedan pristup može biti efikasniji za određene parazite, bolji u urbanim ili ruralnim sredinama, ili praktičniji s aspekta logistike i finansija.

Postoji i rizik da tehnologije koje dobro funkcionišu u laboratoriji ne uspiju u stvarnom svijetu.

“Ne biste htjeli staviti sva jaja u jednu korpu,” upozorava Kolaczinski.

Čak i ako nauka bude uspješna, politička, finansijska i javna podrška mogla bi predstavljati izazov. Globalno smanjenje sredstava za zdravstvo također ugrožava borbu protiv malarije i drugih bolesti koje prenose vektori.

Ipak, Kolaczinski smatra da bi ova tehnologija mogla biti najbolja šansa naučne zajednice da značajno promijeni tok bolesti poput malarije, koja je 2023. godine zarazila oko 263 miliona ljudi, prema podacima WHO-a.

“Ne vidim drugi način da se dostigne nula malarije u endemskim područjima bez istinski revolucionarnog alata,” kaže on. “Od svih mogućih opcija, komarci s ‘gene drive’ tehnologijom vjerovatno su najperspektivniji.”