"Budi pažljiv/a!“, "Usredotoči se!" – fraze koje djeca svakodnevno čuju kod kuće, u vrtiću i školi.
No, pažnja nije nešto što se može jednostavno uključiti poput prekidača. To je sposobnost koja se razvija, vježba i njeguje od najranije dobi.
Šta zapravo znači pažnja?
Pažnja je sposobnost da usmjerimo misli i energiju na ono što nam je u tom trenutku važno. Kod djece, to znači – biti prisutan, slušati, posmatrati i razumjeti ono što se događa. Koncentracija je srž pažnje – to je trenutak kada je dijete "u zadatku" i ništa drugo ga ne ometa.
Naravno, pažnja nije ista kod svakog djeteta. Neka djeca prirodno imaju duži raspon pažnje, dok drugoj treba više vremena i podrške. I to je sasvim u redu – pažnja se razvija vježbom, rutinom i igrom.
Kako se pažnja razvija kroz djetinjstvo
Još u prvim mjesecima života beba uči fokusirati pogled – crno-bijele slike ili fotografije poznatih lica (mame, tate, bake) pomažu u razvoju prvih oblika pažnje.
Kasnije, kroz igru, dijete sve duže zadržava interes. Predškolci već mogu ostati usredotočeni na istu aktivnost i do sat vremena, pogotovo ako ih ona zabavlja. U školskoj dobi, pažnja postaje svjesnija i usmjerena – dijete uči planirati, razlikovati važno od nevažnog i pratiti upute.
Važno je znati da svako dijete ima svoj ritam razvoja. Neka ranije nauče da se usmjere na zadatak, dok druga trebaju više vremena i podrške – ali svako dijete može napredovati uz dobar pristup.
Šta roditelji mogu učiniti
Najvažnije – posvetite djetetu vrijeme. Kroz zajedničke aktivnosti, čitanje, igru ili razgovor, dijete uči da se fokusira. Kad ste s djetetom, budite zaista prisutni – bez telefona, televizije i žurbe.
Rutina je ključna. Redovno vrijeme za spavanje, obroke i igru daje djetetu osjećaj stabilnosti i sigurnosti, a to je osnov za razvijanje pažnje. Djetetu pomaže i kad ima jasno definisano mjesto i vrijeme za učenje – tako mozak povezuje to okruženje sa zadatkom.
Igra je prirodan način učenja. Igrajte s djetetom puzzle, domino, igre pamćenja, traženje razlika na slikama, ili jednostavne misaone zadatke poput "Pogodi životinju!" ili "Nađi predmet koji počinje na slovo S". Sve to jača koncentraciju na zabavan način.
Kreativne igre koje pomažu
Precrtavanje i bojanje – razvija preciznost i strpljenje
Slagalice i puzzle – potiču logičko razmišljanje
Igranje uloga i pričanje priča – uči dijete da sluša, povezuje i pamti
Zadaci opažanja – „Šta si primijetio na slici?“ ili „Koliko je na slici prozora?“
Razvrstavanje predmeta – po boji, obliku ili veličini
I naravno – čitanje priča. Kada djetetu čitate, ne razvijate samo njegovu maštu, već i sposobnost da sluša, pamti i prati radnju. Priče su odlična vježba pažnje, a još su ljepše kad ih čitate zajedno – uz smijeh, pitanja i glumu.
Početak škole – nova faza pažnje
Polaskom u školu, dijete mora naučiti duže održavati pažnju i pratiti upute učitelja. Roditelji mogu pomoći tako što će zajedno s djetetom praviti plan učenja, ponavljati gradivo kroz igru i nagrađivati trud, a ne samo uspjeh.
Navika da se uči uvijek u slično vrijeme, na istom mjestu, stvara osjećaj sigurnosti i redovnosti. Ako se učenje kombinuje s odmorom i igrom – uspjeh je zagarantovan.
Pažnja se ne može natjerati, ali se može njegovati
Djeca najviše uče kroz iskustvo – kad im pokažemo da i mi znamo stati, poslušati, biti prisutni.
Zato, kad idući put dijete "odluta mislima", ne ljutite se. Pomozite mu da se vrati – strpljivo, kroz igru, pogled, dodir i toplu riječ.
Jer pažnja nije samo sposobnost – to je poklon koji se gradi zajedno.