Naučnici korak bliže otkrivanju biološkog pokazatelja depresije
Depresija se danas u praksi dijagnostikuje prvenstveno na osnovu simptoma koje pacijenti prijavljuju, dok se laboratorijski testovi koriste uglavnom kako bi se isključila druga medicinska stanja.
Međutim, još uvijek ne postoji objektivna biološka analiza koja može pouzdano potvrditi dijagnozu ili omogućiti rano otkrivanje ovog poremećaja.
Stručnjaci ističu da je jedan od glavnih izazova činjenica da se depresija ne manifestuje isto kod svih ljudi. Kod nekih dominiraju fizički simptomi poput umora, promjena apetita i unutrašnjeg nemira, dok se kod drugih javljaju izražene emocionalne i kognitivne poteškoće, uključujući osjećaj beznađa, otežano razmišljanje i gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo.
Istraživači koji stoje iza nove studije naglašavaju da upravo ta raznolikost otežava standardizovanu dijagnostiku i ukazuje na potrebu za preciznijim pristupom u razumijevanju mentalnog zdravlja.
U fokusu istraživanja bila je i veza između depresije i procesa biološkog starenja. Naučnici su analizirali tzv. epigenetske satove, alate koji procjenjuju biološku starost organizma na osnovu promjena u DNK koje se dešavaju tokom vremena.
Studija je obuhvatila nekoliko stotina žena, uključujući i ispitanice koje žive s HIV infekcijom, kod kojih je depresija češća zbog kombinacije zdravstvenih, socijalnih i ekonomskih faktora. Analizom uzoraka krvi istraživači su pratili promjene u određenim imunološkim ćelijama, posebno monocitima, koji imaju važnu ulogu u upalnim procesima.
Rezultati su pokazali povezanost ubrzanog biološkog starenja tih ćelija s tzv. nesomatskim simptomima depresije, poput osjećaja bezvrijednosti, gubitka nade i smanjenog zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima. Takva veza nije uočena kod fizičkih simptoma, niti kod šireg mjerenja biološke starosti organizma.
Iako naučnici naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja prije primjene u kliničkoj praksi, ovi nalazi otvaraju mogućnost razvoja objektivnijih testova za rano otkrivanje depresije.
U budućnosti bi ovakav pristup mogao omogućiti preciznije i individualizirano liječenje, u kojem bi terapija bila prilagođena biološkim karakteristikama svakog pacijenta, a ne samo njegovim simptomima.
Stručnjaci smatraju da bi spajanje kliničkih opažanja i bioloških pokazatelja moglo predstavljati važan korak naprijed u razumijevanju i liječenju mentalnih poremećaja.