Narcizam u eri društvenih mreža: Kada je potreba za priznanjem previše snažna

Umjesto zlatnog ogledala iz bajki, naše svakodnevno “refleksno” ogledalo postao je ekran društvenih mreža.

Svaki lajk, komentar ili pregled profila drugih ljudi utiče na to kako vidimo sebe i koliko vrijedimo u digitalnom svijetu.

Odraz koji dobijamo više nije samo prikaz naše stvarnosti, već i idealizovane slike koju želimo pokazati.

Ovaj fenomen naziva se digitalni narcizam i odnosi se na stalnu tenziju između onoga što želimo prikazati i potrebe za potvrdom od drugih. U online prostoru postajemo vidljivi, prepoznati i priznati, a pokazivanje postaje način da osnažimo svoj identitet.

Iako narcizam nije nova pojava u psihologiji, društvene mreže su stvorile platformu na kojoj se lako može istaknuti i pojačati ovaj oblik ponašanja. Osobe koje već imaju sklonosti ka narcizmu nalaze ovdje mogućnost da oblikuju idealnu sliku sebe, zadovolje potrebu za divljenjem i izgrade svoj online identitet.

U digitalnom okruženju kontrola nad sopstvenom prezentacijom je gotovo potpuna. Svako može birati koje trenutke dijeli, kako će ih prikazati i koliko će naglasiti određene detalje.

To omogućava kreiranje verzije sebe koja je često bolje uređena i privlačnija od stvarne, ali ne mora nužno odražavati stvarnost.

Međutim, važno je razlikovati zdravu samopromociju od digitalnog narcizma. Dijeljenje postignuća ili ponosnih trenutaka ne znači da je neko narcisoidan. Narcizam nastaje kada objavljivanje prestaje biti oblik komunikacije, a postaje sredstvo traženja potvrde i divljenja od drugih.

Cilj nije dijeliti stvarnost, već stvoriti digitalni odraz koji potvrđuje našu grandioznu sliku sebe.

Ovaj oblik ponašanja se razvija postepeno. Osnovna motivacija leži u potrebi za vanjskom potvrdom, dok osjećaj vrijednosti zavisi od pogleda i procjene drugih.

Svakodnevno održavanje takve slike može biti iscrpljujuće jer samopouzdanje ne dolazi iznutra, već je uvjetovano stalnom pažnjom i priznanjem okoline.