Cilj im je bolje razumjeti moždane mehanizme povezane s anksioznim poremećajima i posttraumatskim stresnim sindromom (PTSP).
Iako naučnici vjeruju da gotovo sve životinje sanjaju, još uvijek nije jasno zašto se to dešava. Profesor Patrick Drew, koji vodi istraživanje, kaže da „još uvijek ne znamo šta su zapravo noćne more“. Poznato je da se javljaju tokom REM faze sna, kada mozak obrađuje emocije i strahove, ali tačan proces nije razjašnjen.
Kako bi došli do odgovora, istraživači će pratiti ponašanje i moždanu aktivnost miševa kojima će dvije sedmice davati lijek meflokin — nekada korišten protiv malarije, ali povučen zbog ozbiljnih neuroloških nuspojava, među kojima su i živopisni, često zastrašujući snovi.
Tokom istraživanja, naučnici će pomoću naprednih tehnika snimanja mozga — poput funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) i praćenja kalcijumskih signala u neuronima — pokušati otkriti koji tipovi moždanih ćelija učestvuju u stvaranju snova. Posebna pažnja biće usmjerena na dvije regije mozga: prefrontalni korteks, koji kontroliše emocije, i amigdalu, centar za obradu straha.
Promjene u širenju zjenica pomoći će timu da prepozna u kojoj se fazi sna nalaze životinje, jer se većina snova javlja upravo tokom REM faze.
Cilj istraživanja je stvoriti model pomoću kojeg bi se moglo predvidjeti kada se kod pojedinca može razviti anksioznost ili drugi mentalni poremećaji povezani s poremećajem sna i noćnim morama.
Ako uspiju, naučnici se nadaju da bi njihovi rezultati mogli otvoriti put novim terapijama zasnovanim na snu, koje bi pomogle osobama koje pate od anksioznosti, PTSP-a i drugih sličnih stanja.