Da li je Ozempic zaustavio epidemiju gojaznosti u SAD-u? Naučnici još nisu sigurni

Međutim, posljednjih godina pojavili su se podaci koji otvaraju mogućnost da se taj trend počinje usporavati, pa čak i mijenjati.

Jedan od razloga zbog kojih se sve više govori o mogućem preokretu jeste ogromna popularnost nove generacije lijekova za mršavljenje, među kojima su Ozempic, Wegovy i Zepbound. Ipak, stručnjaci upozoravaju da još nema dovoljno dokaza da se sav pad može pripisati upravo ovim terapijama.

Prvi znakovi promjene pojavili su se prije nekoliko godina

Epidemiolog Benjamin Rader iz Bostonske dječije bolnice i Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard proučava zdravstvene trendove na velikim skupovima podataka.

On je sa svojim kolegama 2024. godine objavio istraživanje koje je obuhvatilo podatke o više od 16 miliona odraslih osoba. Analiza je pokazala da je 2023. godina bila prva godina nakon više od desetljeća u kojoj je zabilježeno smanjenje učestalosti gojaznosti u SAD-u.

Sličan signal pojavio se i u podacima američkog istraživanja NHANES, koji su pokazali blagi pad između 2021. i 2023. godine. Novije analize također ukazuju na promjenu, ali naučnici još uvijek ne smatraju da je priča zaključena.

Ozempic i lijekovi koji su promijenili pristup mršavljenju

U međuvremenu su lijekovi iz grupe GLP-1 doživjeli ogroman porast popularnosti.

Ozempic je u SAD-u prvobitno odobren za liječenje dijabetesa, dok je Wegovy namijenjen liječenju gojaznosti. Zepbound je još jedan lijek iz novije generacije terapija koje djeluju na slične mehanizme.

Ovi lijekovi oponašaju hormone koji učestvuju u regulaciji apetita. Mogu pojačati osjećaj sitosti i usporiti pražnjenje želuca, zbog čega mnogim pacijentima olakšavaju smanjenje tjelesne težine.

Broj odobrenih GLP-1 terapija u SAD-u značajno je porastao posljednjih godina, a njihova upotreba proširila se daleko izvan prvobitne namjene.

Da li su upravo lijekovi razlog pada gojaznosti?

Tu stručnjaci ipak povlače granicu.

Rader smatra da postoji nekoliko vrlo uvjerljivih pokazatelja da bi širenje GLP-1 terapija moglo imati utjecaja na populacijske trendove. Međutim, vremenska podudarnost sama po sebi nije dovoljan dokaz da su upravo lijekovi uzrok pada stope gojaznosti.

Na tjelesnu težinu utiče veliki broj faktora. Promjene životnih navika nakon pandemije, drugačiji odnos prema prehrani i fizičkoj aktivnosti, ali i veća svijest o kontroli tjelesne težine također mogu igrati određenu ulogu.

Zbog toga je još rano govoriti o konačnom preokretu.

Nisu svi uvjereni da će se trend nastaviti

Postoje i projekcije koje nude znatno drugačiju sliku.

Studija Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Washingtonu predviđa da bi udio odraslih osoba s gojaznošću mogao nastaviti rasti do 2035. godine. Prema toj procjeni, stopa bi mogla porasti sa 42,5 posto u 2022. na 46,9 posto do 2035. godine.

Jedan od problema je i činjenica da još uvijek relativno mali dio ljudi s gojaznošću koristi ove lijekove. Osim toga, dio pacijenata terapiju prekida tokom prve godine, a nakon prestanka liječenja može doći do ponovnog povećanja tjelesne težine.

Zato će za ozbiljan zaključak biti potrebni dugoročniji podaci.

Gojaznost nije samo pitanje izgleda ili discipline

Stručnjaci sve više naglašavaju da se gojaznost ne može svesti na jednostavnu priču o tome koliko neko jede ili vježba.

Na njen razvoj utiču biologija, genetika, životna sredina, društveni faktori i psihološki aspekti. Zbog toga predstava da je gojaznost isključivo posljedica nedostatka volje može biti ne samo pogrešna već i štetna.

Ljudi s gojaznošću često se suočavaju sa stigmatizacijom i diskriminacijom, što može dodatno narušiti njihovo mentalno zdravlje i utjecati na odluku da potraže medicinsku pomoć.

Istovremeno, gojaznost povećava rizik od niza zdravstvenih problema, uključujući dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, određene vrste raka, masnu jetru i apneju u snu.

Ako se trend zaista okrene, posljedice bi bile velike

Ukoliko se pokaže da se broj osoba s gojaznošću u SAD-u zaista počinje smanjivati, posljedice bi mogle biti mnogo šire od samog gubitka kilograma.

Manja učestalost gojaznosti mogla bi značiti manje slučajeva bolesti povezanih s viškom tjelesne mase, bolju pokretljivost i kvalitet života, ali i manji pritisak na zdravstveni sistem.

Ipak, za sada je najpoštenije govoriti o mogućem početku promjene, a ne o riješenom problemu.

Nova generacija lijekova definitivno je promijenila način na koji se govori o liječenju gojaznosti, ali tek će vrijeme pokazati hoće li njihov utjecaj biti dovoljno velik da promijeni višedecenijski trend u cijeloj populaciji.