Toksičnost sumpora nakon kiše oštećuje plućno tkivo
Ovaj bezbojni plin, koji u atmosferu dospijeva iz sagorijevanja fosilnih goriva i vulkanskih erupcija, može se u većim koncentracijama otopiti u kišnici i stvoriti tzv. kiselu kišu. Nakon taloženja na tlo i udisanja njegovih ostataka, sumpor može imati ozbiljan uticaj na ljudska pluća, posebno kod osjetljivih grupa.
Uticaj na respiratorni sistem
Sumpor-dioksid u kontaktu s vlagom stvara sumpornu i sumporastu kiselinu, koje nadražuju sluznicu respiratornog trakta. Kkoncentracije nakon kiše nisu uvijek visoke, ali kod osoba s astmom, KOPB-om (hronična opstruktivna bolest pluća) ili kod djece, mogu izazvati bronhospazam, pojačanu sekreciju sluzi i pogoršanje simptoma.
Studija objavljena u American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine (2010) pokazala je da su izlaganja SO₂ većim od 100 ppb (parts per billion) povezana s akutnim pogoršanjima astme kod djece u urbanim sredinama. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je sigurna granica izloženosti ovom plinu u zraku 20 µg/m³ za prosječnu dnevnu izloženost.
Međutim, nakon jakih kiša u blizini industrijskih zona, te vrijednosti mogu kratkotrajno biti premašene.
Pulmolog dr. Michael Brauer sa Univerziteta British Columbia ističe kako "često podcjenjujemo mikrobiološke i hemijske promjene koje se dešavaju u atmosferi nakon padavina. Sumpor-dioksid, u kombinaciji s vlagom, postaje agresivan respiratorni iritant, posebno opasan za djecu i starije osobe.“
Istraživanje provedeno u Kini (Zhou et al., Environmental Research, 2019) pokazalo je da povećana prisutnost SO₂ nakon kišnih dana korelira s porastom hospitalizacija zbog respiratornih infekcija, čak i kod osoba bez prethodnih plućnih bolesti.
Osjetljive grupe bi trebale izbjegavati boravak na otvorenom neposredno nakon kiše u industrijskim ili zagađenim područjima.