Zašto ista terapija ne odgovara svakom pacijentu sa šizofrenijom?
Kod dugoročnog liječenja potrebno je pratiti kako pacijent reaguje na lijekove, da li redovno uzima terapiju i kakve neželjene efekte osjeća. Upravo individualni pristup stručnjaci izdvajaju kao jedan od ključnih elemenata uspješnog liječenja.
U panelu koji je organizovao Psychiatric Times govorilo se o tome šta u praksi može predstavljati problem, ali i na koje bi detalje ljekari trebali obratiti više pažnje.
Nije dovoljno samo pitati pacijenta uzima li terapiju
Jedan od izazova u liječenju jeste utvrditi da li pacijent zaista redovno prima propisanu terapiju.
Spencer Sajmon zbog toga u svojoj ambulantnoj praksi često koristi dugodjelujuće injekcione antipsihotike. Takav način primjene omogućava pouzdaniji uvid u to da li je lijek primljen, što može biti važno kod dugoročnog liječenja.
S druge strane, Trejsi Hiks naglašava značaj razgovora s pacijentom. Nekoliko minuta tokom kojih osoba može ispričati kako se osjećala i funkcionisala prethodnih nekoliko sedmica može otkriti informacije koje se ne mogu dobiti samo kroz unaprijed pripremljena pitanja.
Pacijentu treba predstaviti različite mogućnosti
Stručnjaci smatraju da izbor terapije ne bi trebao biti potpuno isti za svakoga.
Gustavo Alva zagovara razgovor o različitim načinima primjene lijekova, uključujući tablete, transdermalne preparate, intramuskularne i potkožne opcije. Ideja je da se zajedno s pacijentom pronađe rješenje koje će biti najprihvatljivije i najpraktičnije za njegovu situaciju.
U panelu je posebno spomenut i noviji muskarinski pristup liječenju, koji predstavlja drugačiji pravac u odnosu na decenije terapije koje su se uglavnom zasnivale na djelovanju na dopaminske D2 receptore.
Efikasan lijek ne znači da je bez problema
Jedno od pitanja o kojem su stručnjaci govorili jesu neželjene reakcije na antipsihotike.
Kao primjer se navodi olanzapin, lijek koji može biti vrlo efikasan, ali kod pojedinih pacijenata može biti povezan s ozbiljnim neželjenim efektima. Među njima se spominju metabolički poremećaji, problemi s pokretima, povišen nivo prolaktina, akatizija i parkinsonizam izazvan lijekovima.
Upravo zbog mogućih neželjenih efekata važno je da se tokom terapije ne prati samo osnovna bolest. Potrebno je razgovarati i o tome kako pacijent podnosi lijek i da li mu određene reakcije značajno narušavaju kvalitet života.
Zašto se doza ne bi trebala uvijek posmatrati na isti način?
Ben Hanter upozorava na još jedan problem iz kliničke prakse – pacijent ponekad može ostati na istoj dozi lijeka koja je uvedena tokom akutne faze bolesti, iako se njegovo stanje kasnije stabilizovalo.
U takvim situacijama, prema njegovom stavu, može se razmotriti niža doza održavanja, kada je to medicinski opravdano, ili pažljivo kombinovanje terapija.
Cilj nije jednostavno smanjiti količinu lijeka, već pronaći ravnotežu između kontrole simptoma i neželjenih efekata. Svaka promjena terapije, naravno, treba se raditi uz procjenu ljekara.
Ono što jednom pacijentu smeta, drugom možda neće
Ne postoji univerzalna terapija koja će jednako odgovarati svim osobama sa šizofrenijom.
Neko će kao veći problem doživjeti povećanje tjelesne težine, dok će drugoj osobi mnogo teže pasti neželjeni efekti koji utiču na pokrete. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da pacijentove potrebe i prioriteti trebaju biti dio razgovora o izboru terapije.
Isto važi i za način primjene lijeka. Nekome će više odgovarati svakodnevno uzimanje tableta, dok će drugoj osobi praktičnija biti dugodjelujuća injekcija.
Cilj nije samo liječiti simptome, već pronaći terapiju koju pacijent može dugoročno podnijeti
Panel stručnjaka ukazuje na važnu promjenu u razmišljanju o liječenju šizofrenije. Fokus ne bi trebao biti samo na tome da lijek djeluje, već i na tome kako pacijent živi s terapijom.
Praćenje simptoma, redovnog uzimanja lijekova, neželjenih reakcija i svakodnevnog funkcionisanja može pomoći ljekaru da donese informiraniju odluku o daljem liječenju.
Zbog toga terapija ne bi trebala biti unaprijed određena za cijeli period liječenja. Ono što odgovara pacijentu u jednoj fazi ne mora nužno biti najbolji izbor kasnije.
Kod šizofrenije je zato posebno važan otvoren razgovor između pacijenta i zdravstvenog tima, kao i spremnost da se terapija prilagođava kada se za to pojavi medicinski razlog.