Kako nastaju noćne more? Neuroznanstvenici otkrivaju šta se događa u mozgu

U trogodišnjem istraživačkom programu, neuroznanstvenici sa Državnog univerziteta Pennsylvanije (Pennsylvania State University) u Sjedinjenim Američkim Državama proučavaće mozgove miševa koristeći napredne tehnike snimanja kako bi bolje razumjeli neuronske mehanizme koji stoje iza noćnih mora i njihovu povezanost s anksioznim poremećajima kao što je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Naučnici smatraju da svi sisari sanjaju, ali stručnjaci se i dalje ne slažu oko toga zašto se to dešava.

„Zapravo ne znamo šta su noćne more“, rekao je Patrick Drew, profesor inženjerstva, nauke i mehanike na Državnom univerzitetu Pennsylvanije.

„Znamo da se javljaju tokom faze sna u kojoj dolazi do brzih pokreta očiju (REM faza) i da su vjerovatno povezane s našim moždanim krugovima koji kontrolišu strah. Ali, niko tačno ne zna šta se dešava u mozgu tokom noćne more“, dodao je Drew.

Snovi i noćne more prirodna su pojava, a ljudi nisu jedini koji ih imaju. Prema riječima istraživača, prosječna osoba doživi između 12 i 24 noćne more godišnje.

„Ako znamo kako izgleda optimalno stanje mozga, šta znači zdrava sreća i šta predstavlja zdravo sanjanje, to nam može pomoći da razumijemo i liječimo poremećaje kod kojih su ti obrasci narušeni – poput onih povezanih sa snom ili bolestima kao što je Alzheimerova bolest“, pojasnio je Drew.

U sklopu istraživanja, miševima će se davati meflokin tokom dvije sedmice, dok će naučnici pažljivo pratiti svaku promjenu u njihovom ponašanju.

Meflokin je lijek protiv malarije koji se više ne koristi jer može izazvati ozbiljne neurološke nuspojave, uključujući živopisne noćne more.

Istraživači će analizirati promjene u veličini zjenica kako bi utvrdili u kojoj se fazi sna životinje nalaze – u fazi brzih pokreta očiju (REM) ili u ne-REM fazi. Najživopisniji snovi javljaju se tokom REM faze, a ljudi ih se najčešće sjećaju ako se probude u tom trenutku.

Za mapiranje izraza lica miševa, naučnici će koristiti funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) – metodu koja mjeri protok krvi u mozgu kako bi se odredilo koje su regije aktivne – kao i praćenje kalcijumskih signala, tehniku koja pokazuje kada moždane ćelije šalju impulse.

Zajedno, ovi alati trebali bi pomoći u identifikaciji specifičnih tipova neurona koji bi mogli imati ulogu u procesu sanjanja.

Posebna pažnja biće posvećena promjenama u prefrontalnom korteksu – dijelu mozga koji kontroliše emocije – i amigdali, koja je zadužena za obradu straha, kako bi se razumjelo šta se tačno događa tokom noćnih mora.

Konačni cilj istraživanja je razviti model koji bi, na osnovu podataka iz studija na miševima, mogao predvidjeti razvoj mentalnih poremećaja poput anksioznosti, u zavisnosti od prisustva ili odsustva noćnih mora.

Ako istraživanje bude uspješno, njegovi rezultati mogli bi otvoriti put ka novim terapijama zasnovanim na snu za osobe koje se bore s poremećajima poput PTSP-a i hronične anksioznosti, naveli su naučnici u saopštenju.